Ako ideš gledati A Working Man, najnoviji akcijski film Jasona Stathama, onda već znaš da je radnja zapravo sporedna stvar. Ne trebaš očekivati ni realizam ni dublju karakterizaciju likova. Šalio sam se s par prijatelja prije projekcije da Statham ni ne mora odlučivati hoće li glumiti s američkim naglaskom – njegov naglasak je jednostavno Statham. Isto vrijedi i za njegove filmove. Toliko otvoreno koriste sve moguće žanrovske klišeje da ih se može optužiti za kopiranje Johna Wicka ili filmova Michaela Baya.
Jer prava vještina akcijskog junaka je znati uzeti najbolje iz žanra i od toga napraviti svoj vlastiti prepoznatljivi stil – do te mjere da ti ime postane sinonim za određenu vrstu filma. Statham je to uspio. Njegove filmove trebaš ocjenjivati prema mjerilima koje je sam postavio.
U A Working Man ne događa se ništa iznenađujuće – to je druga suradnja Jasona Stathama i Davida Ayera, nakon zabavno pretjeranog osvetničkog trilera The Beekeeper. Kao i u tom filmu, Statham glumi opasnog tipa u mirnoj “hibernaciji”. Ovdje je Levon Cade, nadzornik na gradilištu koje vodi suosjećajni Joe Garcia (Michael Peña). Nitko tu ne pita za njegovu vojnu prošlost, koju film ispriča kroz animiranu montažu – u jednom trenutku čak se pojavi i betonirka u obliku ručne bombe. No miran život mu se sruši kad kriminalci, zaposleni od strane ruskog mafijaša, otmu Joeovu kćer Jenny (Arianna Rivas). Iako mu Joe nudi bogatu nagradu, Levonu je važnije što je Jenny obećao da će je uvijek čuvati – i ne namjerava prekršiti riječ.
Zabijati se dublje u zamršenu radnju vjerojatno nema smisla, ali vrijedi spomenuti još par detalja: Levon je udovac koji se povukao iz vojske kako bi pokušao dobiti skrbništvo nad svojom pametnom kćeri Merry (Isla Gie), čiji je djed (s očeve strane) prilično ogorčen. Upravo taj očinski instinkt dodatno motivira Levona da vrati Jenny njezinu ocu. Po uzoru na John Wick stil gradnje svijeta, ruski mafijaši ovdje nisu obični zlikovci – imaju svoja pravila, složene mreže i čak vlastitu službu za uklanjanje tijela. Dok Levon skriva svoju kćer i pokušava pronaći Jenny, mafijaši pokreću vlastitu istragu i žele saznati zašto ih baš on progoni.
Ove sporedne priče, koje kao da postoje samo da nagovijeste mogući nastavak – brzo padaju u drugi plan, jer u stvarnosti je Statham sama radnja. Levon možda i formalno traži Jenny, malo mučenja ovdje, malo skrivanja ondje, ali kad konačno pronađe metu – razmaženog ruskog playboya Dimija (Maximilian Osinski), napetosti u scenariju gotovo da i nema. Riječ je o standardnoj akcijskoj špranci, prilagođenoj iz romana Levon’s Case Chucka Dixona, u adaptaciji Sylvestera Stallonea i Davida Ayera. Ovaj film jednostavno postoji kako bi Statham mogao raditi ono što najbolje zna, a to je nanositi štetu.
A Statham ne razočarava. Levon pretvara sobu u trošnom motelu u svoju bazu. Muči jednog Rusa u luksuznoj vili, upada u zabačeni bar usred ničega i tamo izaziva opći kaos uz glazbenu pratnju Dropkick Murphysa i njihovu “The Boys are Back”. Kad završi s lomljenjem lubanja i laktova, šef tog bara, Dutch (Chidi Ajufo), pruža mu ruku i s oduševljenjem izjavljuje: „Look at them bricks! You’re not a cop. You’re a working man.“
Ta blesava replika nije tu samo da bi izazvala pljesak – ona zapravo otkriva kome je film namijenjen. Sve je manje filmova smještenih u američki Srednji zapad, a još manje ih prikazuje tzv. “radničkog junaka”. I iako ovdje nema ozbiljnih političkih tema, Statham sigurno ne vodi klasnu revoluciju – ipak je značajno vidjeti baš njega, britanskog glumca, kako igra gotovo karikiranu verziju “američkog” radnika koji se bori protiv ruskog utjecaja.
Statham svoj dio posla odrađuje vrhunski, ali Ayerova režija vizualno je prilično kaotična. Pola kadrova je preeksponirano i pozadinski osvijetljeno do granica fizikalnih zakona. Film se navodno odvija u Chicagu, no više puta vidimo skyline grada nego što čujemo dijaloga. Unatoč stalnim referencama na Chicago, filmu nedostaje pravi osjećaj mjesta. Zašto u jednoj sceni vjetar nosi sve pred sobom? Pa to je “Windy City”, zar ne? Iako obično ne tražim da film savršeno prati geografiju grada, ako poznaješ izgled i duh Chicaga, Ayerova montaža djeluje zbunjujuće. Kako William iz stambene četvrti teleportira u centar grada, pa onda u šume Jolieta? To je ta “filmska magija”, s čestim skakanjem iz urbanog u ruralno, što podsjeća na još jedan akcijski film iz Chicaga – Next of Kin.
Ipak, jasno je da Ayer razumije zašto publika voli Stathamove filmove. Uz njegov sirovi borilački stil, mrtvohladne fore, kaotične zaplete i sada već standardnu “radničku” herojsku figuru, Statham ostaje jedan od rijetkih pravih akcijskih zvijezda. Čak i kad film u kulminaciji napadne bordel pod groteskno velikim mjesecom koji kao da je iz Mélièsova filma, ništa to ne smeta. Jer ako su The Meg, Wrath of Man i The Beekeeper nešto dokazali, onda je to da nije važno koliko je film pretjeran ili sulud – Stathama ništa ne može zaustaviti.
NIJE DOSTUPNO U HRVATSKOJ
27.03.2025. (HR) • 116 min
Redatelj: David Ayer
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
