Wolverine je jedan od onih Marvelovih likova koji jednostavno traži vlastitu igru. Ne zato što ima desetke različitih moći, nego upravo suprotno. Logan je čovjek koji ima kandže, adamantijski kostur, nevjerojatnu regeneraciju i gotovo neiscrpnu količinu bijesa. Sve ostalo proizlazi iz njegove osobnosti.
Nakon godina u kojima smo Wolverinea uglavnom gledali kroz filmove, Insomniac Games konačno mu je dao priliku da pokaže što može napraviti kada više nije samo jedan od članova velike superherojske ekipe. Marvel’s Wolverine pritom ne pokušava napraviti još jednu verziju Spider-Mana. Umjesto toga, gradi puno mračniju i nasilniju avanturu koja se u velikoj mjeri oslanja na ono što Logana čini posebnim.
Prva stvar koju ćete primijetiti jest koliko je Marvel’s Wolverine ozbiljniji od prethodnih Insomniacovih Marvel igara. Nema ovdje puno prostora za simpatične šale, ležerno njihanje gradom i osjećaj da će se sve nekako riješiti bez posljedica.
Logan je prikazan kao čovjek koji iza sebe nosi ogroman teret. Njegova prošlost, izgubljena sjećanja i godine provedene u nasilju nisu samo pozadinska priča, nego temelj cijele avanture. Insomniac pritom nije ostao na najpoznatijoj verziji njegove prošlosti, već je odlučio kopati dublje u lik i neke njegove ranije dijelove života pretvoriti u važan dio priče. To je bila dobra odluka.
Posebno je zanimljiv odnos između Logana i Jean Grey. Njih dvoje nisu samo još jedan ljubavni par ubačen u superherojski scenarij kako bi priča imala emocionalnu komponentu. Njihov odnos daje Loganu priliku da pokaže stranu koju ne možemo vidjeti kada se nalazi usred borbe.
Jean je u velikom dijelu priče emocionalno sidro za Logana, a njihova dinamika funkcionira upravo zato što ne pokušava od njega napraviti potpuno drugačiju osobu. On je i dalje grub, tvrdoglav i opasan, samo dobivamo bolji uvid u ono što se nalazi ispod svega toga.
Uz njih, igra koristi i niz poznatih X-Men likova, uključujući Mystique i Sabretootha, a upravo je Sabretooth posebno zanimljiv jer predstavlja svojevrsnu suprotnost Loganu. Njihov odnos nije samo klasični sukob junaka i negativca, već puno bolje funkcionira kada ga promatrate kao sukob dviju različitih verzija istog nagona.
Priča ima nekoliko iznenađenja koja neću otkrivati, ali dovoljno je reći da Insomniac nije napravio samo jednostavnu avanturu o tome kako Wolverine ponovno mora spasiti svijet.
Ako postoji jedan element koji je morao biti pogođen, onda je to borba. Dobra vijest? Insomniac je ovdje napravio jako dobar posao. Loganove borbe su brze, agresivne i izrazito krvave. Wolverine ne djeluje kao Spider-Man koji pokušava onesposobiti protivnike uz što manje štete. Kada izvuče kandže, stvari vrlo brzo postanu neugodne za sve koji se nalaze na pogrešnoj strani ekrana.
Početak je relativno jednostavan. Imate osnovne lake i teške napade, obranu, pariranje i nekoliko posebnih sposobnosti. Kako napredujete, otključavate dodatne mogućnosti koje borbu postupno čine raznovrsnijom. No ono što borbu zapravo čini posebnom jest način na koji igra koristi Wolverineovu regeneraciju.
Logan može primiti ogromnu količinu štete, a njegovo se tijelo tijekom borbe doslovno raspada pred vama. Rane, metci i drugi oblici ozljeda vidljivi su na njegovom tijelu, nakon čega se ono postupno vraća u normalu. Nije to samo vizualni detalj, već jedna od stvari zbog kojih se tijekom borbe stvarno osjećate kao Wolverine.
A onda dolazi i bijes. Kako primate i nanosite štetu, puni se poseban mjerač koji Loganu omogućuje da nakratko postane još opasniji. U tim trenucima borba prelazi iz kontroliranog obračuna u potpuni masakr. Protivnici lete na sve strane, Logan ih hvata, baca, probada i završava brutalnim potezima koji vrlo jasno daju do znanja da ovo nije igra namijenjena mlađoj publici.
Iako je borba jedan od najboljih dijelova igre, nije savršena. Najveći problem je činjenica da Loganov arsenal nije toliko dubok kao onaj koji smo imali priliku koristiti u Marvel’s Spider-Manu. Wolverine je, jednostavno, drugačiji lik. Nema mreže, nema letenja po gradu i nema desetak načina za povezivanje napada.
Insomniac je zato puno više pažnje posvetio samim animacijama i osjećaju udarca. To funkcionira, ali nakon određenog vremena postaje očito da se sustav borbe nije razvio onoliko koliko biste možda očekivali od velike PlayStation igre. Novi potezi dolaze, ali Loganov arsenal uglavnom ostaje unutar relativno jasnih granica.
Zbog toga borbe pred kraj mogu izgubiti dio svježine. Raznolikost protivnika također je mogla biti bolja. Igra ih ima dovoljno da se ne borite stalno protiv identičnih neprijatelja, ali koncepti se nakon nekog vremena počinju ponavljati.
Srećom, sama izvedba borbe toliko je dobra da taj problem nikada ne postaje katastrofalan.
Marvel’s Wolverine nije igra otvorenog svijeta i iskreno, drago mi je zbog toga. Insomniac je napravio linearnu avanturu koja vas vodi kroz različite lokacije i scenarije bez potrebe da svijet zatrpava stotinama aktivnosti koje morate odraditi samo zato što se nalaze na karti.
Od Kanade do Madripoora i Tokija, igra mijenja okruženja dovoljno često da avantura nikada ne djeluje kao da se vrti u krug. Osim klasičnih borbi, postoje i sekcije istraživanja, parkoura, šuljanja, vožnje i veći set-piece trenuci. Neke od njih funkcioniraju bolje od drugih.
Šuljanje je, primjerice, jedna od slabijih točaka. Problem nije u tome što postoje stealth sekcije, već u tome što se čini kao da igra vrlo brzo odustane od ideje da Logan može biti tih. Možete nekoliko neprijatelja eliminirati nečujno, ali situacija se vrlo brzo pretvara u novu krvavu borbu. Odmah uz stealth mi se nalazi vožnja. Sekvence na motoru su zabavne, ali je model vožnje poprilično loš pa nekako jedva čekate da to sve završi.
S druge strane, istraživanje je dovoljno jednostavno da ne usporava pretjerano tempo. I to je zapravo najbolji opis cijele igre. Marvel’s Wolverine zna kada treba stati na kočnicu, ali većinu vremena želi vas gurati prema sljedećoj velikoj sceni.
Jedna od zanimljivijih odluka jest način na koji igra koristi kolekcionarske predmete i dodatne izazove. Tijekom rješavanja određene misije možete pronaći različite predmete, odraditi dodatne izazove i istražiti dijelove lokacija koji nisu nužni za nastavak priče. Nagrade uključuju nova Loganova sjećanja, kostime i druge dodatke.
Kostimi su posebno lijep bonus za ljubitelje stripova. Insomniac je ovdje ponovno pokazao koliko dobro razumije važnost izgleda svojih Marvelovih likova. Neki kostimi direktno podsjećaju na različite verzije Wolverinea, dok drugi djeluju kao kreativne interpretacije njegovog izgleda.
Nisu samo ukras, ali ni ne mijenjaju način na koji igrate. Njihova glavna vrijednost je u tome što vam omogućuju da Logana prilagodite vlastitom ukusu. Što se uloge u gameplayju tiče, ne daju posebne sposobnosti kao u Marvel’s Spider-Man serijalu, ali što ih više imate mjerač zdravlja vam je veći.
Jedna od stvari koja mi se posebno svidjela jest to što igra ne tretira X-Men svijet samo kao pozadinu za Loganovu avanturu. Likovi koji se pojavljuju imaju vlastite odnose s Loganom, a njihova prisutnost ima smisla unutar priče. To je posebno važno za igrače koji nisu duboko upoznati sa stripovima. Igra se ne ponaša kao da morate znati svaku sitnicu iz desetljeća X-Men povijesti kako biste razumjeli što se događa.
Istovremeno, ljubitelji stripova dobit će dovoljno detalja, referenci i poznatih motiva da će imati razloga obratiti pažnju na ono što se nalazi u pozadini. Najvažnije od svega, priča nikada ne pokušava kopirati filmskog Wolverinea.
Logan ovdje nije jednostavno još jedna verzija lika kojeg smo već gledali na velikom platnu. Ima vlastitu osobnost, vlastite odnose i vlastiti put. To je posebno važno jer je Hugh Jackman ostavio ogroman trag u toj ulozi. Insomniac je morao pronaći način da stvori Wolverinea koji može stajati samostalno. U tome je uspio.
Vizualno je Marvel’s Wolverine jedna od najimpresivnijih Insomniacovih igara. Modeli likova, animacije, okoliši i posebno prikaz oštećenja Loganova tijela izgledaju odlično. Wolverineovo regeneriranje tijekom borbe jedan je od detalja koji se posebno ističe. Ipak, igra nije potpuno imuna na tehničke probleme.
Tijekom igranja mogu se pojaviti bugovi, problemi s protivnicima koji zapnu u okolišu ili situacije u kojima se Logan nađe na mjestu na kojem ne bi trebao biti. Takvi problemi nisu dovoljno česti da unište iskustvo, ali ih je teško potpuno ignorirati u ovako velikoj produkciji.
Na raspolaganju su, očekivano, različiti grafički načini rada koji vam omogućuju da birate između bolje vizualne kvalitete i fluidnijeg izvođenja. Ipak, upravo tijekom najkaotičnijih borbi količina efekata i krvi na ekranu može dodatno opteretiti izvedbu.
Tu je naravno i famozni trag koji se prikazuje zbog Loganovog osjetljivog njuha. Dojma sam da se više pričalo o njemu nego o samoj igri, pa ću se samo kratko osvrnuti na te efekte. Smatram da je Insomniac ovdje napravio propust, jer igrači nemaju opciju da oni kontroliraju kada će Logan koristiti svoj njuh. Da se taj efekt pokazuje samo kad igrači to žele, ova cijela internet drama bi se izbjegla. S druge strane količina efekata oko kolekcionarskih predmeta je malo pretjerana, iako mogu shvatiti da su developeri htjeli naglasiti koliko su Loganova osjetila jaka, moglo se to puno bolje realizirati.
Najveći kompliment koji mogu dati Marvel’s Wolverinu jest da se nakon završetka igre vrlo lako mogu zamisliti nove avanture ovog lika. Insomniac je pogodio ono najvažnije – Wolverine se osjeća kao Wolverine.
Njegove borbe su brutalne, regeneracija izgleda odlično, kandže imaju težinu, a Loganova osobnost nije svedena na nekoliko dosjetki i ljutito režanje. Priča je ozbiljnija nego što biste možda očekivali, a odnos s Jean daje joj emocionalnu težinu koja je potrebna liku koji bi inače vrlo lako mogao postati samo stroj za ubijanje neprijatelja.
Naravno, postoje problemi. Borba bi mogla imati više dubine, stealth sekcije nisu osobito impresivne, istraživanje je povremeno samo popunjavanje prostora, a nekoliko tehničkih problema podsjetit će vas da ni veliki PlayStation projekti nisu imuni na bugove.
Ali ništa od toga ne uspijeva zasjeniti ono što igra radi dobro. Marvel’s Wolverine nije pokušao biti novi Spider-Man. Nije morao. To je linearna, brutalna i emocionalna superherojska avantura koja konačno daje Loganu priliku da bude glavni lik, a ne samo jedan od mnogih Marvelovih heroja. I nakon toliko godina čekanja, to je upravo ono što smo htjeli.
Marvel’s Wolverine nije bez mana, ali uspijeva napraviti ono najvažnije – dati nam igru u kojoj se zaista osjećamo kao Wolverine. Kada Logan juri prema grupi neprijatelja, kandže izlete, ekran se napuni krvlju, a protivnici počnu shvaćati da su napravili veliku pogrešku, igra je upravo ondje gdje treba biti.
Insomniac je možda mogao dodatno zakomplicirati borbu i ponuditi više raznolikosti izvan nje, ali ono što je najvažnije odrađeno je kako treba. Ako ste čekali Wolverinea koji je manje uglađeni filmski junak, a više sirovi, brutalni mutant kakvog poznajemo iz stripova, teško je tražiti puno više.
Dev Diary
Gameplay Trailer
Gameplay Trailer
Trailer
Cinematic Trailer
Trailer
Gameplay Trailer
Launch Trailer
Cinematic Trailer
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
