Nakon toliko godina igranja zombie igara teško je očekivati da će vas još jedan naslov sa sporim, trulim mrtvacima uspjeti iznenaditi. No More Room in Hell 2 ipak uspijeva.
Nastavak igre koja je godinama živjela pomalo ispod radara donosi kooperativni zombie survival za čak osam igrača, ali broj igrača ovdje nije najzanimljivija stvar. Ono što No More Room in Hell 2 izdvaja jest način na koji vas tjera da razmišljate o svakom susretu sa zombijima.
Ovo nije igra u kojoj ćete bezbrižno protrčati kroz hordu i zatim se okrenuti kako biste napravili još nekoliko headshotova. Ovdje i jedan zombi može biti ozbiljan problem.
No More Room in Hell 2 svoje kampanje smješta u velike mape Pennsylvanije. Šume, stambena naselja, groblja i gradske zone stvaraju osjećaj pravog postapokaliptičnog prostora kroz koji morate pronaći svoj put. Posebno su zanimljive misije koje vas na početku razdvoje od ostatka ekipe.
Umjesto da odmah trčite zajedno, morate istraživati i pronaći svoje suigrače. Upravo tada igra najbolje funkcionira. Osjećaj usamljenosti, tišina i spoznaja da se negdje u blizini možda nalazi cijela horda stvaraju onu vrstu napetosti koju zombie igre često pokušavaju postići, ali rijetko uspiju.
No More Room in Hell 2 očito jako voli klasični zombie horor. Zombiji izlaze iz grobova, razbijaju vrata i prozore te se polako vuku prema vama. Nema pretjeranog sprintanja stotina neprijatelja preko ekrana. Ali to ne znači da su bezopasni.
Borba protiv zombija je spora, teška i zahtijeva određenu preciznost. Običnim melee oružjem često ćete morati zadati nekoliko udaraca kako biste jednog zombija poslali na drugi svijet. Udarci u tijelo nisu osobito učinkoviti, a ako ne pazite na izdržljivost, vrlo brzo možete ostati bez energije upravo kada vam je najpotrebnija.
I tu dolazimo do jednog od najboljih sustava igre – stamine. Trčanje troši energiju. Snažan udarac ili odgurivanje zombija također. Zato morate dobro procijeniti kada bježati, kada napasti i kada jednostavno stati na nekoliko sekundi. Najgora odluka koju možete donijeti jest panično pobjeći od jedne horde samo da biste ravno utrčali u drugu.
A vjerujte, dogodit će vam se.
Iako igra nudi vatreno oružje, brzo ćete shvatiti da pucanje nije uvijek najbolje rješenje. Zombije privlači buka. Jedan metak može riješiti problem ispred vas, ali istovremeno pozvati desetke novih problema iz susjedstva. Zbog toga sam tijekom igranja često imao osjećaj da je melee oružje zapravo najbolji prijatelj koji imam.
Na konzolama je situacija s pucanjem nešto slabija. Ciljanje djeluje pomalo nespretno, a aim assist nije dovoljno precizan kada pokušavate pogoditi glavu zombija. Ponekad ćete tako nepotrebno trošiti streljivo pokušavajući ispraviti nišan. Srećom, igra vas ni ne tjera da stalno koristite puške, ali problem na konzolama bi se trebao riješiti u budućnosti.
Jedan od najzanimljivijih elemenata No More Room in Hell 2 svakako je zaraza. Ako vas zombi ugrize ili zarazi, imate određeno vrijeme prije nego što se dogodi ono najgore. Postoje lijekovi koji mogu privremeno usporiti proces, ali neće vas izliječiti. Ako ste ugiženi, tada ćete okusiti pravu dramu ove zombie igre.
Hoćete li podijeliti lijek sa suigračem? Hoće li on podijeliti svoj s vama? Ili će netko odlučiti prešutjeti da je zaražen i pokušati preživjeti što je dulje moguće?
Posebno je zanimljivo što zaraženi igrač može postati brža varijanta zombija nakon transformacije. To znači da vaš suigrač kojeg ste prije nekoliko minuta pokušavali spasiti može vrlo brzo postati razlog zbog kojeg ćete svi završiti mrtvi. U teoriji zaraza je jednostavna mehanika, ali u praksi stvara odlične situacije.
A kada već govorimo o smrti, No More Room in Hell 2 ne tretira je olako. Likovi koje razvijate mogu umrijeti – zauvijek. Nakon uspješnih misija dobivate iskustvo, otključavate sposobnosti i postupno gradite svojeg lika. Što ga više razvijate, to su vam misije lakše, a potencijalna smrt je zastrašujuća.
Zato ulazak u misiju s likom visoke razine stvara sasvim drugačiji osjećaj nego početak s novim preživjelim. Znate koliko ste vremena uložili. Znate što možete izgubiti. I kada situacija krene po zlu, svaki izlaz odjednom izgleda kao dobra ideja.
Čak i ako pobjegnete ranije i ostanete bez iskustva. Bolje izgubiti XP nego lika kojeg ste gradili satima.
No More Room in Hell 2 najbolje funkcionira kada ekipa surađuje. To možda zvuči kao očita stvar za co-op zombie igru, ali ovdje je timski rad stvarno važan. Jedan igrač može spasiti drugoga kada ga okruže zombiji. Netko mora paziti na streljivo, netko na okolinu, a ponekad je najvažnije samo držati grupu na okupu.
Problem je što će se prije ili kasnije pojaviti igrač koji misli da je Rambo. Trčanje ispred ekipe, pucanje bez potrebe i privlačenje horde obično završi vrlo brzo.
I pomalo je smiješno koliko takve situacije zapravo odgovaraju žanru. U pravoj zombie apokalipsi upravo bi ovakvi ljudi bili razlog zbog kojeg biste svi nastradali.
No More Room in Hell 2 možda nije tehnički savršena igra, ali atmosfera joj je odlična. Velike i relativno prazne mape, zvukovi iz daljine, mračni prostori i spori zombiji stvaraju osjećaj konstantne nesigurnosti.
Igra razumije da zombie horor ne mora uvijek biti brz. Ponekad je puno strašnije hodati praznom ulicom i ne vidjeti ništa nego gledati stotinu zombija kako trče prema vama.
Najveći problem na konzolama svakako je pucanje. Gunplay nije katastrofalan, ali u usporedbi s ostatkom igre djeluje nedovoljno precizno.
Tu su i pomalo nespretni meniji koji na kontroleru mogu biti frustrirajući. Pomicanje između različitih izbornika nije uvijek intuitivno, a povremeno se pokazivač jednostavno izgubi.
Nije nešto što će vam uništiti iskustvo, ali definitivno ostavlja dojam da je konzolaška verzija mogla dobiti još malo pažnje.
No More Room in Hell 2 nije još jedna zombie igra u kojoj ćete bez razmišljanja pokositi stotinu mrtvaca. I upravo zato funkcionira. Teška melee borba, upravljanje staminom, ograničeno streljivo, zaraza i permadeath stvaraju osjećaj da svaki izlazak na teren nešto znači.
Najviše me iznenadilo koliko dobro igra uspijeva kombinirati osjećaj State of Decaya s kooperativnom strukturom nalik na Left 4 Dead. Nije savršena, a posebno na konzolama postoje određeni problemi koji bi se mogli popraviti. No jezgra iskustva je dovoljno snažna da ih je lako oprostiti.
Ako ste već umorni od zombie igara koje se pretvaraju u akcijske pucačine, No More Room in Hell 2 nudi dobrodošao povratak sporijem, napetijem i puno opasnijem pristupu.
Ovdje ne pokušavate ubiti što više zombija. Pokušavate se vratiti kući.
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
