Iskreno, ne znam odakle uopće početi. Rijetko koji redatelj danas ima tu moć da natjera cijeli svijet da s nestrpljenjem iščekuje svaku novu informaciju, a Christopher Nolan je s filmom The Odyssey još jednom dokazao da je on, bez ikakvog pretjerivanja, u vlastitoj ligi. Izašao sam iz dvorane prije sat vremena i još uvijek pokušavam procesuirati sve ono što mi je prošlo pred očima.
Prije nego što zaronim dublje u samu recenziju, moram poslati jedno veliko “hvala” ekipi iz Cineplexxa. Ustupili su nam ulaznice za gledanje i moram vam reći – iako ovo nismo gledali u IMAX-u, kino doživljaj koji nudi Cineplexx je apsolutno nezamjenjiv. Ovakvi filmovi se jednostavno ne smiju gledati kod kuće na TV-u. Ako želite puni efekt, onaj osjećaj da vam tlo pod nogama podrhtava dok zvučni valovi prolaze kroz vas, veliko platno je jedini logičan izbor.
Iako su detalji o radnji dugo bili strogo čuvana tajna, sada kada smo konačno vidjeli cjelinu, mogu reći da je The Odyssey savršen spoj intelektualne zagonetke i čiste, sirove emocije. Nolan ovdje uzima klasične motive putovanja, ali ih postavlja u kontekst koji samo on može osmisliti. Nema ovdje jeftinih trikova; svaki kadar je promišljen, a svaka linija dijaloga ima svoju težinu.
Ono što me najviše oduševilo je način na koji film balansira između masivnih, epskih scena i onih malih, intimnih ljudskih trenutaka. Glumačka postava je odradila vrhunski posao – kemija među likovima je toliko stvarna da u nekim trenucima potpuno zaboravite da gledate visokobudžetni blockbuster.
Ako vas zanimaju detalji iz same produkcije koji nisu toliko razvikani, svakako bacite oko na naš članak Christopher Nolan pomaknuo granice filmske industrije: 10 nevjerojatnih činjenica o filmu The Odyssey. Tamo ćete saznati, primjerice, koliko je Nolan bio opsjednut praktičnim efektima i zašto je ovaj set bio jedan od najzahtjevnijih u njegovoj karijeri.
Tehnička strana filma je, očekivano, bez mane. Vizualni efekti su toliko integrirani u priču da djeluju organski, što i ne čudi jer Nolan, kao što smo već pisali, uvijek radije bira stvarnu scenografiju nego CGI. Rad kamere je jednostavno maestralan, a posebno bih istaknuo zvučnu kulisu. Nolan je poznat po tome da zvuk koristi kao poseban lik u filmu, a u The Odyssey je to doveo do savršenstva.
Svaki šum, svaka tišina i svaki dramatični uspon glazbe u dvorani Cineplexxa zvučali su besprijekorno, dodatno pojačavajući napetost koja ne popušta od prve do zadnje minute. Što se tiče duljine filma, nemojte dopustiti da vas to uplaši. Iako traje duže od prosjeka, tempo je toliko dobro pogođen da tih nekoliko sati proleti u trenu. Nema nepotrebnih scena, samo čista filmska magija.
Možda se pitate zašto nije čista desetka. Iskreno, Nolanovi filmovi su često toliko kompleksni da vam treba drugo, pa čak i treće gledanje da pohvatate baš sve nijanse. The Odyssey je film koji zahtijeva vašu punu pozornost, a poneki segmenti priče su toliko slojeviti da bi prosječnom gledatelju mogli na trenutak biti zbunjujući. No, to je onaj “dobar” problem – film koji vas tjera na razmišljanje dugo nakon što se svjetla u dvorani upale.
Također, fascinantno je vidjeti kako Nolan koristi inovativne tehnologije snimanja, o čemu možete više pročitati u spomenutom tekstu o zanimljivostima na našem portalu, ali ponekad se čini da ta tehnološka grandioznost mrvicu zasjeni samu narativnu nit u drugom činu.
The Odyssey (2026) je obavezno štivo za svakog pravog filmofila. Christopher Nolan je stvorio djelo koje je istovremeno grandiozno i duboko osobno. Ovo je film koji slavi moć kinematografije i podsjeća nas zašto uopće idemo u kino.
NIJE DOSTUPNO U HRVATSKOJ
16.07.2026. (HR) • 173 min
Redatelj: Christopher Nolan
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
