Vampiri su posljednjih godina prilično često prisutni u igrama, ali rijetko ih dobijemo u obliku velikog akcijskog RPG-a. The Blood of Dawnwalker je naslov koji upravo to pokušava. Iza igre stoji Rebel Wolves, studio koji su osnovali veterani CD Projekta, pa je od prvih najava bilo gotovo nemoguće izbjeći usporedbe s The Witcherom. Sličnosti postoje, pogotovo kada je riječ o otvorenom svijetu, mračnoj atmosferi i naglasku na pričama likova, ali Dawnwalker ipak pokušava izgraditi vlastiti identitet.
Radnja nas vodi u Vale Sangoru, izoliranu dolinu u Karpatima koju je zahvatila epidemija, glad i politička nestabilnost. Situacija postaje još gora kada područjem zavladaju vampiri predvođeni stoljećima starim Brencisom, koji u preuzimanju doline vidi priliku za stvaranje vlastitog poretka. Umjesto klasične priče o junaku koji treba poraziti velikog zlikovca, igra puno više pažnje posvećuje odnosu između običnih ljudi, novih vladara i Coena, protagonista koji se odjednom nalazi između dva svijeta.
Coenova glavna motivacija vrlo je jednostavna – želi spasiti svoju obitelj. Problem je što za to ima samo trideset dana.
Koncept odbrojavanja jedan je od najvažnijih elemenata The Blood of Dawnwalkera. Nakon određenog događaja Coen dobiva ograničeno vrijeme da pronađe i spasi članove svoje obitelji prije nego što Brencis dovrši svoj plan. Umjesto da trideset dana bude samo detalj u priči, igra ga pretvara u mehaniku koja utječe na gotovo sve što radite.
Svaki dan podijeljen je na vremenske jedinice, a aktivnosti ih troše. Neke zahtijevaju jednu jedinicu, neke više, pa morate odlučiti što ćete napraviti, a što ostaviti za kasnije. To je zanimljiva promjena u odnosu na većinu RPG-ova u kojima možete satima istraživati svijet dok vam likovi istovremeno govore da je situacija hitna.
Ovdje se takva kontradikcija pokušava izbjeći. Ako provedete vrijeme istražujući određeni dio Vale Sangore, to vrijeme više nemate na raspolaganju za drugi zadatak. Ako odlučite pomoći jednom liku, možda nećete biti dostupni kada se dogodi nešto drugo. Pojedine misije i likovi mogu vam čak postati nedostupni ako ih predugo ignorirate.
Sustav ipak nije toliko strog da bi igru pretvorio u neprestanu utrku protiv sata. Uz dobro planiranje moguće je napraviti velik broj aktivnosti prije isteka trideset dana, pa pritisak s vremenom postaje više dio načina na koji razmišljate nego stvarna prijetnja da ćete svakih nekoliko sati izgubiti pola igre.
Ipak, upravo je to dovoljno da vaše odluke imaju veću težinu. Kada svaki razgovor, istraživanje ili trening potencijalno troši dragocjeno vrijeme, počinjete drugačije gledati na sporedne aktivnosti. Ne morate samo odlučiti želite li ih napraviti – morate odlučiti jesu li vrijedne vremena koje će vam oduzeti.
Coen nije tradicionalni protagonist. Njegova transformacija omogućuje igri da napravi vrlo jasnu razliku između njegovog ponašanja tijekom dana i noći.
Tijekom dana Coen se više oslanja na svoje ljudske sposobnosti i vještičje moći. Noć potpuno mijenja situaciju. Tada dobiva pristup vampirskoj strani svojih sposobnosti, što ne utječe samo na borbu nego i na način kretanja kroz svijet.
Vampirski Coen može se penjati po zidovima, brzo prelaziti određene udaljenosti, koristiti teleportaciju i pretvoriti se u vuka. Takve sposobnosti mijenjaju način na koji pristupate lokacijama jer prepreke koje su tijekom dana značajne noću mogu postati gotovo nebitne.
Zbog toga razlika između dana i noći nije samo vizualna. Isti prostor možete doživjeti potpuno drugačije ovisno o tome kada ga istražujete i koje su vam sposobnosti u tom trenutku dostupne. Igra pritom koristi dvije opreme koje se automatski mijenjaju ovisno o Coenovom obliku, pa nije potrebno stalno ručno prilagođavati opremu promjeni doba dana.
Još važnije, vampirske sposobnosti utječu na sam identitet protagonista. Coen tijekom igre sve više dobiva mogućnost da koristi ono što je postao, ali to ne znači da je njegova ljudska strana nestala. Upravo taj sukob između njegove obitelji, vlastitih potreba i vampirske prirode čini ga zanimljivijim od tipičnog RPG protagonista koji samo postaje sve snažniji.
Vale Sangora je relativno kompaktan otvoreni svijet, ali Rebel Wolves ga nije napravio samo kao prostor između dvije glavne misije. U njemu se nalaze sela, šume, močvare, tvrđave, špilje i planinski prolazi, a dio zanimljivijih lokacija moguće je pronaći bez praćenja klasičnih oznaka na karti.
To je važno jer The Blood of Dawnwalker najbolje funkcionira kada vas potiče da istražujete iz znatiželje, a ne samo zato što vam je igra označila još jednu aktivnost.
Svijet također ima vrlo specifičan ton. Ovo nije fantasy okruženje koje pokušava biti raskošno i egzotično na svakom koraku. Vale Sangora je siromašan, grub i neugodan prostor u kojem ljudi žive pod pritiskom bolesti, gladi, nasilja i praznovjerja. Dolazak vampira samo dodatno pogoršava situaciju.
Upravo zato priča često izbjegava jednostavne moralne izbore. Ne dobivate stalno priliku biti plemeniti junak koji će sve riješiti. Puno češće birate između dvije opcije koje imaju negativne posljedice, a igra vas ne pokušava uvijek uvjeriti da ste donijeli ispravan izbor.
Kako priča napreduje, ta borba za moć postaje šira od same priče o vampirima. Odnos između onih koji imaju kontrolu i onih koji je nemaju postaje jedan od glavnih motiva igre, a Coen se nalazi upravo između tih dviju strana.
The Blood of Dawnwalker također dosta ulaže u svoje likove. Nisu svi jednako kvalitetno napisani, ali najbolji među njima imaju dovoljno prostora da ih upoznate kroz razgovore, odluke i sporedne zadatke. Neke ćete susrete pamtiti upravo zato što igra dopušta da se odnosi razvijaju kroz vaše odluke, umjesto da svaki važan lik jednostavno služi kao još jedan izvor zadataka.
Pri tome je važno i što igra dopušta da neke stvari jednostavno propustite. Ako predugo čekate, određeni lik može nestati iz priče ili određena situacija može završiti bez vašeg sudjelovanja. To je posljedica sustava vremena, ali istovremeno daje svijetu osjećaj da se događaji ne zaustavljaju samo zato što ih igrač još nije odlučio riješiti.
U najboljem slučaju zbog toga imate osjećaj da ne prolazite kroz unaprijed pripremljen niz scena, nego da pokušavate upravljati situacijom koja se stalno razvija.
Naravno, nisu svi zadaci jednako dobri. Neki imaju zanimljive posljedice i kvalitetno napisane situacije, dok se drugi ipak vraćaju na poznatu strukturu praćenja cilja, istraživanja lokacije i eliminiranja protivnika. No kada Dawnwalker dopusti svojim sustavima da rade zajedno, dobivamo RPG koji ima vrlo jasnu ideju o tome kakvo iskustvo želi pružiti.
A za potpuno novi studio, to je možda i najvažnija stvar.
Borba u The Blood of Dawnwalkeru temelji se na kombinaciji klasičnog mačevanja i sposobnosti koje proizlaze iz Coenove vampirske i vještičje prirode. Osnovni sustav zahtijeva nešto više pažnje od jednostavnog izmjenjivanja lakih i teških napada. Napadi dolaze iz različitih smjerova, a blokiranje i pariranje zahtijevaju da pratite protivnika i reagirate na vrijeme.
U početku je takav pristup vrlo zanimljiv jer svaka borba zahtijeva određenu koncentraciju. Umjesto da samo stojite ispred protivnika i ponavljate isti niz napada, morate pratiti njegove poteze i iskoristiti trenutak kada ostane otvoren. Kada se u to uključe posebne sposobnosti, borba dobiva još više mogućnosti.
Coen može koristiti različite vampirske moći, uključujući napade kojima izvlači krv iz protivnika, sposobnosti koje ih onesposobljavaju te mogućnost privremenog preuzimanja kontrole nad određenim neprijateljima. Moći poput teleportacije također imaju praktičnu ulogu jer omogućuju brzo mijenjanje položaja tijekom sukoba.
Vampirske sposobnosti posebno su zanimljive zbog toga što mijenjaju način na koji promatrate protivnike. Ne morate uvijek razmišljati samo o tome kojeg ćete neprijatelja prvog napasti. Ponekad je važnije odlučiti koga oslabiti, gdje se pozicionirati i koju sposobnost iskoristiti kako biste dobili prednost.
Problem nastaje nakon većeg broja sati kada se počne osjećati ograničen broj tipova protivnika. Sustav borbe ima dobru osnovu, ali ne dobiva uvijek dovoljno novih situacija koje bi ga održale svježim do samog kraja. Borbe protiv većih grupa također mogu biti otežane problemima s kamerom i zaključavanjem mete.
Zbog toga je borba dobra, ali nije dio igre koji će vas neprestano iznenađivati.
Napredovanje lika podijeljeno je na tri osnovna područja: mačevanje, vještičje sposobnosti i vampirske moći. Time igra omogućuje da Coena razvijate prema vlastitom načinu igranja.
Međutim, nove sposobnosti nisu uvijek samo nagrada za dovoljno skupljenog iskustva. Neke morate pronaći kroz istraživanje svijeta, naučiti od određenih likova ili otkriti kroz knjige i druge izvore. Sam proces učenja također troši vrijeme, što znači da čak i razvoj lika morate uklopiti u raspored od trideset dana.
To je jedna od situacija u kojoj se različiti sustavi igre vrlo dobro nadopunjuju. Ako želite otključati određenu sposobnost, ne možete samo pritisnuti gumb i nastaviti dalje. Morate pronaći način da do nje dođete, a zatim odlučiti isplati li se potrošiti vrijeme potrebno za učenje.
Vampirska strana razvoja posebno je zanimljiva jer vam omogućuje da Coen postupno postane puno opasniji. Što više ulažete u te sposobnosti, to više možete koristiti njegovu nadnaravnu mobilnost i napade koji nisu dostupni običnom čovjeku. Ipak, The Blood of Dawnwalker ne iskorištava u potpunosti potencijal tih moći kada je riječ o stealthu.
Jedna od neobičnijih odluka je koliko su ograničene mogućnosti stealtha. S obzirom na Coenove sposobnosti, očekivali biste da će noćni dio igre omogućiti puno više lova iz sjene.
U praksi stealth nije toliko razvijen. Nedostaju neke mogućnosti koje bismo očekivali od igre u kojoj upravljamo vampirom, a nakon što vas protivnici otkriju situacija se često pretvara u klasičnu borbu.
To je propuštena prilika jer je upravo ovdje The Blood of Dawnwalker mogao ponuditi nešto značajno drugačije od silnih akcijskih RPG-ova. Coen se može kretati po zidovima, teleportirati i koristiti nadnaravne sposobnosti, ali igra ne dopušta uvijek da te prednosti pretvorite u kompleksan sustav lova.
Vampirska fantazija ipak funkcionira u drugim dijelovima igre. Krv je važan dio Coenovog identiteta, a mogućnost hranjenja različitim izvorima dodatno naglašava razliku između njega i običnih ljudi. Njegova glad može utjecati i na određene situacije, pa vampirizam nije samo način da nanesete veću štetu protivniku.
Sustav trideset dana ponovno dolazi do izražaja kada počnete ozbiljnije istraživati Vale Sangoru. Gotovo svaka važnija aktivnost ima svoju vremensku cijenu, pa igra od vas traži da napravite određeni plan.
To podsjeća na igre koje koriste kalendar kao jednu od glavnih mehanika, ali The Blood of Dawnwalker ga prilagođava strukturi akcijskog RPG-a. Vrijeme ovdje nije samo važan zbog priče, ono je resurs koji stalno trošite i morate ga naučiti koristiti na što optimalniji način.
Zanimljivo je da fast travel ne troši vrijeme, što olakšava kretanje po svijetu, dok određene druge aktivnosti imaju vrlo konkretnu cijenu. Zbog toga sustav nije napravljen kako bi vas nepotrebno usporavao, nego kako bi vas natjerao da razmislite o prioritetima.
Iako će se s vremenom pokazati da trideset dana nije toliko restriktivno koliko početak igre sugerira, koncept i dalje funkcionira. Čak i kada znate da imate dovoljno vremena, svaka potrošena jedinica podsjeća vas da ne možete baš sve napraviti.
To je možda najveća vrijednost cijelog sustava.
Vale Sangora nije svijet koji morate proći od jedne oznake do druge. Postoji dovoljno prostora za slobodno istraživanje, a neke zanimljive stvari nisu odmah vidljive na karti.
Razlika između dana i noći ovdje ponovno dolazi do izražaja. Coenove vampirske sposobnosti otvaraju nove mogućnosti kretanja, pa određene lokacije možete dosegnuti na načine koji tijekom dana nisu mogući. To stvara osjećaj da se svijet mijenja zajedno s protagonistom.
Ipak, igra povremeno upada u poznate open-world obrasce. Postoje aktivnosti koje djeluju kao obavezna popuna karte, a neki zadaci oslanjaju se na jednostavne ciljeve i očite smjernice. Kada se to dogodi, Dawnwalker izgubi dio posebnosti koju pokazuje u svojim najboljim trenucima.
Najbolji dijelovi istraživanja zato nisu nužno oni koji daju najveću nagradu, nego oni u kojima jednostavno naiđete na nešto što niste očekivali. A takvih trenutaka ima dovoljno da Vale Sangora nikada ne djeluje potpuno prazno.
Na PlayStationu 5 The Blood of Dawnwalker najveći dojam ostavlja kroz umjetnički smjer i atmosferu. Ovo nije igra koju ćete pamtiti zato što pokušava biti demonstracija najnovijih grafičkih tehnologija, nego zbog načina na koji koristi osvjetljenje, okoliš i dizajn svijeta.
Vale Sangora tijekom noći izgleda posebno dobro. Magla, mjesečina, izvori svjetla i tamni okoliši stvaraju vrlo specifičnu atmosferu koja odgovara priči. Danju je svijet nešto otvoreniji i lakše ga je promatrati kao prostor u kojem ljudi pokušavaju normalno živjeti, dok noću isti krajolik dobiva potpuno drugačiji karakter.
Dizajn svijeta također dobro odgovara priči. Nema osjećaja da ste u fantasy svijetu koji je napravljen samo da bi izgledao spektakularno. Okruženje je grubo, ljudi su siromašni, a tragovi nasilja i propadanja prisutni su gotovo posvuda.
Naravno, pojedini modeli, teksture i animacije ne djeluju uvijek na istoj razini kao najbolji dijelovi igre. Međutim, snažan vizualni identitet uspijeva nadoknaditi dio tih nedostataka. Dawnwalker ima vrlo prepoznatljiv izgled i rijetko djeluje generički.
Nakon četrdesetak sati s The Blood of Dawnwalkerom, najviše ostaje dojam da Rebel Wolves ima jasnu ideju o tome što želi postići. Najuspješniji dijelovi igre nisu nužno pojedinačne mehanike, nego način na koji se one međusobno povezuju.
Vrijeme utječe na zadatke. Zadaci utječu na razvoj lika. Razvoj lika mijenja način na koji se borite. Dan i noć mijenjaju vaše sposobnosti, a sposobnosti mijenjaju način na koji istražujete svijet. Sve to na kraju utječe na odluke koje donosite.
Kada se ti sustavi spoje, igra počinje stvarati osjećaj vlastite avanture. Možda nećete vidjeti sve zadatke, upoznati sve likove ili završiti svaki dio karte, ali upravo je to i poanta.
Problem je što igra nije jednako snažna u svakom segmentu. Borba s vremenom gubi dio svježine, stealth sustav ne koristi dovoljno potencijal vampirskog protagonista, a dio sporednog sadržaja djeluje standardno za open-world RPG.
Također se osjeti da je Rebel Wolves novi studio. The Blood of Dawnwalker ima ambiciju velike AAA produkcije, ali neke njegove ideje još djeluju kao prvi korak prema nečemu što bi u budućnosti moglo biti puno razvijenije.
Jedna od najvećih prednosti igre je način na koji tretira posljedice vaših odluka. The Blood of Dawnwalker ne pokušava svaki izbor pretvoriti u veliki filmski trenutak. Neke posljedice postanu vidljive tek kasnije, a neke prilike jednostavno nestanu.
To je posebno dobro povezano s vremenskim sustavom. Kada znate da se svijet nastavlja razvijati i bez vas, osjećaj odgovornosti postaje puno veći.
Priča također postupno prerasta iz lokalne priče o obitelji i vampirima u širu temu odnosa moći. Ljudi koji kontroliraju druge i oni koji pokušavaju preživjeti njihov utjecaj nalaze se u središtu svijeta, a Coen se mora snalaziti između tih suprotstavljenih interesa.
Nije riječ o priči bez mana, ali ima dovoljno dobrih likova, odluka i posljedica da vas zanima kako će se sve završiti. Posebno je važno što igra ne daje uvijek osjećaj da postoji savršeno rješenje.
The Blood of Dawnwalker nije igra bez problema i ne bih je nazvao novim standardom za akcijske RPG-ove. Međutim, bilo bi pogrešno promatrati je samo kroz usporedbe s The Witcherom ili drugim velikim igrama.
Rebel Wolves je napravio vlastiti svijet, postavio zanimljiv sustav vremena i pronašao način da vampirske sposobnosti budu važan dio istraživanja i borbe. Nisu sve ideje jednako dobro izvedene, ali dovoljno ih je kvalitetnih da igra ima vlastiti identitet.
Najviše mi se svidjelo upravo to što trideset dana nije samo narativna kulisa. Iako je vremenski pritisak na kraju blaži nego što početak igre sugerira, činjenica da stalno morate odlučivati gdje ćete potrošiti svoje vrijeme daje avanturi drugačiji ritam.
S druge strane, borba bi trebala imati više raznovrsnosti, stealth je nedovoljno razvijen, a pojedini dijelovi otvorenog svijeta ne uspijevaju dosegnuti razinu najboljih zadataka. Ali kada sve zbrojimo, prednosti ipak prevladavaju.
The Blood of Dawnwalker je vrlo dobar prvi veliki projekt Rebel Wolvesa. Ima dovoljno problema da ga ne možemo staviti uz bok najboljim igrama žanra, ali ima i dovoljno dobrih ideja da ga nećemo pamtiti kao još jedan generički open-world RPG.
Teaser
Cinematic Trailer
Trapped Between Two Worlds Trailer
Gameplay Overview
Trailer
Dev Diary
Gameplay Overview (Part II)
Dev Diary
Announcement Trailer
Story Trailer
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
