Od prvih koraka koje napravite po potkrovlju u The 18th Attic, odmah vam bude jasno u što se upuštate. The 18th Attic igračima pruža nelagodno, klaustrofobično i konstantno napeto iskustvo. U ulozi protagonista koji je zarobljen u ovoj noćnoj mori, igrač je opremljen samo kamerom i upaljačem dok pokušava otkriti anomalije skrivene u mračim kutovima ovog potkrovlja. Premisa djeluje jednostavno, pronađi anomaliju, fotografiraj je i nastavi dalje, no vrlo brzo postaje jasno da The 18th Attic nudi znatno dublje iskustvo.
Sam prostor igra ključnu ulogu. Slabo osvijetljen, pretrpan predmetima i fragmentima sjećanja, stalno poziva na oprez. Sjene se ponašaju neprirodno, objekti su tek suptilno pomaknuti, a pogreške vas mogu koštati. Upravo ta neizvjesnost gradi osjećaj paranoje koji se pojačava kako napredujete kroz katove.
Developeri iz Steelkrill Studio su odlučili da fotoaparat ne bude samo predmet koji koristite kako biste preživjeli u The 18th Attic, on je središe gameplaya i pripovijedanja priče. Fotografije otkrivaju skrivene anomalije ili dijelove priče, a svaka od njih ponaša se drugačije – neke manipuliraju igračevom percepcijom, dok druge prijete da će vas napasti. Treba napomenuti kako imate samo ograničen broj filmova što dodatno povećava napetost i prisiljava igrača na promišljene odluke.
Uz fotografiranje, The 18th Attic potiče interakciju s okolinom – upaljač osvjetljava skrivene detalje, a ponavljajuća struktura loopa osigurava da svaka runda donese promjene. The 18th Attic nije revolucionirao ovaj žanr, on koristi provjerni recept mnogih anomaly hunting naslova, ali dodatak kamere i način na koji saznajemo dijelove priče su lijep dodatak. Ako ste već zaigrali neki od naslova iz ovog žanra onda znate da je promatranje i pamćenje rasporeda namještaja u sobi ključno za napredak. Anomalije, koje su pametno raspoređene, su prisutne kako bi zadržale svježinu i nakon više pokušaja.
The 18th Attic ima jako dobru atmosferu i upravo nju smatram najvećim igrinim forteom. Minimalistički zvukovi poput škripanja poda, šumovi koji dolaze iz dalekih i mračnih kutova potkrovlja, tiho strujanje zraka škripa podova, udaljeni šumovi i tiho strujanje zraka – stvaraju konstantnu napetost bez oslanjanja na jeftine jump scareove. Vizualno okruženje je detaljno, moglo bi se čak reći i natrpano, ali dovoljno pregledno. Dizajn anomalija dovoljno je suptilan da izaziva nelagodu, kao i zbunjenost jer nekada stvarno nećete znati jesu li anomalije prisutne ili ne.
Upravljanje resursima ponekad može djelovati prestrogo, a repetitivnost od koje pati The 18th Attic neće odgovarati svim igračima. Prateći lik koji se povremeno pojavljuje zanimljiv je dodatak, ali nije uvijek pouzdan. Ipak, riječ je o manjim zamjerkama u odnosu na ukupnu kvalitetu iskustva. Imajte na umu da se ovdje priča o indie naslovu koji na Steamu trenutno košta 7,80€, što je prihvatljiv value for money
The 18th Attic je školski primjer anomaly hunting naslova. Općenito sam ljubitelj ovog novonastaložanra i to primarno zbog njegove jednostavnosti koja vrlo lako može prerasti u napeto horor iskustvo. Kombinacija istraživanja, psihološke napetosti i postupnog otkrivanja priče čini ga odličnim izborom za ljubitelje sporijeg, atmosferičnog horora.
