Ako ste ikad pomislili da posao svjetioničara zvuči mirno i idilično, Static Dread: The Lighthouse će vas razuvjeriti već u prvih sat vremena. Igra vas stavlja u ulogu wickieja, čuvara svjetionika, ali vaš posao je postao teži jer računalna navigacija više ne funkcionira. Vaš zadatak? Jednostavno – usmjeravati brodove do luke, ali naravno, ništa u ovoj igri nije toliko jednostavno.
Prvih nekoliko dana sve odrađujete rutinski, igra vas opusti i mislite da ste sigurni. Skenirate frekvencije, primate faksove, crtate rute i šaljete ih nazad kapetanima. No, ubrzo počinju čudne pojave, svjetla se gase bez razloga, zidovi se prekrivaju jezivim simbolima, a iz radija dopiru glasovi koji vas mole da napustite svjetionik. Tada shvatite da je Static Dread: The Lighthouse jedna od tih igara u kojoj će sve otići u malo mračnijem smjeru. Vaš posao i mehanika koju igra koristi podsjeća na Papers, Please, ali s elementima horora, nešto slično That’s not my Neighbor. Osim što morate određivati rute za brodove, morate provjeravati identitet posade, broj broda i pozivne oznake. Također, postoje posebne naredbe, na primjer, svi vojni brodovi moraju ići u jednom smjeru, dok svi teretni moraju ići u drugom. Postoje mnoge opasnosti na rutama, tako da morate paziti i na to. Trenutak u kojem ova igra krene smjerom horora, je kada započne oluja i potopi pola flote, nakon toga čujete čudan glas iz vašeg radija koji vam govori: “Žrtvuj još tri broda i smirit ću more.”
Vaš glavni zadatak u Static Dread: The Lighthouse je sigurno dovođenje brodova u luku, ali osim toga, važno je paziti na dvije ključne stvari – energiju i razum. Bez energije zaspat ćete na poslu, a bez razuma, pa ukratko poludjet ćete. Hrana, kava i odmor vam pomažu, ali na samom početku igre resursi su poprilično oskudni. I dok se vi trudite balansirati energiju i razum, svjetionik vam kreće stvarati nove probleme. Pa tako počinjete doživljavati situacije u kojima pipci izbijaju iz poda, crne lokve se pojavljuju, svjetionik se prestaje rotirati i naravno, struja počne nestajati.
Jedna od najnapetijih mehanika u Static Dread: The Lighthouse dolazi noću (naravno da je noću!). Pravilo koje vam igra odmah na početku naglasi ide ovako: “Ne puštaj nikoga unutra!”. Igra ovo pravilo dovodi u pitanje u nekoliko situacija i sve su poprilično izazovne. Kako postupiti kada vam na vrata pokuca stari ribar koji vam je ranije pomogao? Što napraviti s izgubljenom ženom u šumi koja traži utočište? Svaka vaša odluka ima posljedice, kao i u stvarnom životu, a developeri su se odlučili da nećete saznati kakve su posljedice sve do nekada kasnije u igri. Static Dread: The Lighthouse vas stavlja u moralnu sivu zona koja jako podsjeća na No, I’m not a Human, a priče NPC-eva u ovoj igri utječu na razvoj glavne radnje. Vaša obitelj nije samo spomenuta zbog radnje, s njima razgovarate i donosite odluke koje ih mogu spasiti ili ugroziti.
Dnevna rutina uključuje popravke svjetionika, istraživanje tragova koji su ostali od prijašnjeg čuvara, kupnju opreme (poput aparata za kavu ili štapa za pecanje), te prisluškivanje razgovora preko radija. Upravo ta kombinacija administracije, socijalne interakcije i nadnaravnog horora čini igru toliko uvjerljivom. Iako nisam prešao cijelu igru, vjerujem da ista ne bi trebala trajati duže od 10 sati. Ono što mogu reći je da igra cijelo vrijeme zadržava svoju napetost i da ne očekujete jumpscare trenutke. Static Dread: The Lighthouse želi igrača učiniti nelagodnim i želi da stalno sumnjate u sve oko vas. Moj savjet je da tijekom noći ostanete u svjetlu.
Static Dread: The Lighthouse je savršena igra za one koji vole horor koji se polako uvlači pod kožu, ima slojevito pripovijedanje i moralne dileme bez jednostavnih odgovora. Ako volite Papers, Please, No, I’m not a Human, That’s not my Neighbor ili neki drugi sličan naslov, mislim da je Static Dread: The Lighthouse pravi horor za vas.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
