I dalje smatram da je The Autopsy of Jane Doe jedan od must see horor filmova, a kada sam vidio da postoji igra koja se zove Autopsy Simulator, bio sam uvjeren da to ne može biti toliko loše – malo je reći da sam se prevario. Autopsy Simulator vas stavlja u ulogu forenzičara Jacka Hanmana koji provodi besane noći secirajući tijela, tražeći uzorke smrti i, naravno, boreći se s vlastitim razumom. Autopsy Simulator je jednostavno morao biti takav naslov. Smješteni ste u sablasnom laboratoriju negdje u mračnoj Louisiani, gdje svjetla trepere, ventilacija zuji, a vi ste sami s mrtvacem ili se barem nadate da ste sami…
Na prvu, igra se doima kao realističan simulator obdukcije. Dakle, trebat ćete rezati, vagati, bilježiti, analizirati toksikološke nalaze i s vremena na vrijeme pomaknuti nešto što ne biste htjeli dirati ni s rukavicama. Postupci su impresivno autentični, barem koliko znam iz spomenutog filma, ali dovoljno jednostavni da ne trebate polagati ispit iz anatomije prije igranja. Sve to daje osjećaj ozbiljnosti i težine profesije koju Jack obavlja – uz dobru dozu jezivosti.
No, brzo postaje jasno da Autopsy Simulator nije samo simulator, nego i psihološki horor. Jack je lik koji nosi puno više od skalpela – nosi i teret osobne tragedije. Kroz igru gledate kako mu se stvarnost polako raspada, a svaki slučaj koji istražuje čini se da ga sve više vuče prema totalnom ludilu. U jednom trenutku skidate uzorke tkiva, u drugom vas obuzima osjećaj da nešto stoji iza vas. Neću vam otkrivati stoji li nešto doista iza vas ili samo umišljate, ako vas zanima morat ćete isprobati ovaj naslov.
Atmosfera je ono što Autopsy Simulator čini posebnim. Zvukovi su jezivi – koraci po hodniku, kapanje vode, šum struje, i povremeni “klik” osigurača koji vas tjera da upalite svjetlo, iako znate da ćete vjerojatno vidjeti nešto što ne želite. Horor elementi se ne oslanjaju na jeftine jump scareove, nego stvara konstantan osjećaj nelagode. To je onaj tip igre koji ne izaziva vrisak, nego tihu nelagodu, kao da ste upravo ušli u sobu u kojoj ne biste smjeli biti.
Međutim, kad pričamo o samoj igrivosti, Autopsy Simulator zna djelovati previše skriptirano. Jack doslovno komentira svaki vaš potez, vodi vas kroz korake i ne ostavlja prostora za pogrešku ili istraživanje. Umjesto da se osjećate kao pravi forenzičar koji rješava misterije smrti, više imate dojam da odrađujete noćnu smjenu uz popis zadataka koji se moraju odraditi točno određenim redoslijedom. Naravno na ovaj način su developeri totalno ubili osjećaj slobode i istraživanja, pogotovo kad shvatite da obdukcije, koje bi trebale biti srž igre, zapravo funkcioniraju kao svojevrsni quick-time event – malo ostanete razočarani.
S tehničke strane, Autopsy Simulator izgleda solidno, iako nije vizualni spektakl. Mjesto radnje, zapuštena zgrada mrtvačnice, djeluje realistično i ima onaj neugodni, hladni i sterilni vibe. Istini za volju, upravo takvu atmosferu očekujete od jednog takvog okruženja. Animacije su skromne, a drugi likovi gotovo da ne postoje, što u neku ruku nije loše jer naglašava osjećaj izolacije. I da, kad vas igra pošalje u podrum, pripremite se…
Sve u svemu, Autopsy Simulator je zanimljiv i neobičan miks realizma i psihološkog horora. Neće vas preplašiti kao Outlast, ali će vas natjerati da zastanete i razmislite o smrti, gubitku i tankoj liniji između realnosti i ludila. Iako gameplay zna biti previše linearan i igra vas previše vuče za ruku, atmosfera i način na koji se priča raspliće to donekle nadoknađuju.
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
