
The Game (2025) je britanska serija s Jasonom Watkinsom i Robsonom Greenom u glavnim ulogama. Napeta priča o opsesiji, krivnji i iskupljenju donosi snažne glumačke izvedbe i atmosferu prave britanske misterije – ali ne uspijeva u potpunosti izbjeći klišeje žanra.
Ako voliš britanske kriminalističke serije u stilu Broadchurcha ili Happy Valley, The Game će te vjerojatno zaintrigirati već u prvim minutama. Ova četverodijelna mini-serija s stream platforme Pickbox NOW donosi mračnu priču o bivšem detektivu koji se suočava s duhovima svoje prošlosti i s mogućnošću da njegov najveći neuspjeh nikada nije stvarno završen.
Radnja serije prati detektiva Huw Millera (Jason Watkins), čovjeka čiju je karijeru obilježio slučaj poznatog serijskog ubojice nazvanog Ripton Stalker. Iako je otišao u mirovinu, Millerov život je sve samo ne miran – njegovo zdravlje, brak i ugled su narušeni neuspjehom da uhvati zločinca koji mu je uništio život.
Kada njegov susjed umre pod čudnim okolnostima, a u kuću se useli šarmantni i pretjerano prijateljski nastrojeni Patrick (Robson Green), Miller počinje vjerovati da se njegov stari neprijatelj vratio i da je cijelo vrijeme bio tik do njega.
Ono što slijedi je igra mačke i miša između dva muškarca, prepuna sumnji, paranoje i psihološkog pritiska koji postaje sve teži.
Jason Watkins briljira u ulozi istrošenog detektiva čiji su živci na rubu pucanja. Njegova izvedba je slojevita – vidi se tuga, bijes i paranoja čovjeka koji više ne zna vjerovati ni sebi.
No, najveće iznenađenje serije je Robson Green. Glumac koji je godinama bio lice dobrih momaka, a ovdje se pretvara u karizmatičnog i prijetećeg antagonista. Njegov osmijeh skriva prijetnju, a svaka scena između njega i Watkinsa puca od napetosti.
Sekundarne uloge, poput Sunetre Sarker kao Millerove supruge i Indy Lewis kao njihove kćeri, dodaju emocionalnu dubinu i osjećaj stvarnosti, iako povremeno ostaju u sjeni glavnog sukoba.
Režija Toma Grievesa vješto koristi poznate elemente britanske kriminalistike – tmurni krajolici, tihe kuće, kiša i osjećaj stalne nelagode. Tempo je postojan, s nekoliko zaista napetih scena koje podsjećaju na najbolje trenutke “The Fall” ili “Luthera”.
Korištenje sjena, tišine i neizgovorenih riječi stvara atmosferu koja ti ne dopušta da se opustiš ni na trenutak.
Scenarij nudi snažan početak i nekoliko sjajnih napetih trenutaka, ali nakon druge epizode počinje ponavljati poznate obrasce: detektiv kojem nitko ne vjeruje, obitelj koja je u opasnosti, i predvidljiv rasplet.
Ipak, iako priča ide poznatim putem, izvedba i tempo drže pažnju do samog kraja. Posebno valja pohvaliti kako serija prikazuje opsesiju i psihološki pad glavnog lika – realno i bolno.
Najveća zamjerka The Gameu jest to što ne riskira. Sve je izvedeno solidno, ali predvidljivo. Patrick kao zlikovac je otkriven prerano, a serija ne ostavlja prostora za stvarno iznenađenje.
Također, odnos između Millera i njegove obitelji mogao je dobiti više vremena, jer upravo u tim trenucima lik dobiva najviše ljudskosti.
The Game je još jedna kvalitetna kriminalistička drama iz britanske produkcije koja nudi napetost, odličnu glumu i atmosferu vrijednu bingeanja. No, ako si već gledao brojne slične serije, teško će te iznenaditi.
Ipak, zbog sjajnih izvedbi Jasona Watkinsa i Robsona Greena, kao i čvrstog režijskog pristupa, vrijedi joj dati šansu.

NIJE DOSTUPNO U HRVATSKOJ
12.05.2025. • 60 min
KRATOR(I): Tom Grieves
BROJ SEZONA: 1 • BROJ EPIZODA: 4
