LOŠA KOPIJA?
The Callisto Protocol stvarno izgleda kao da je u rodu s Dead Space naslovima. Od perspektive kamere i jako puno akcije i dinamičnosti, pa sve do atmosfere koja okružuje našeg protagonista. Jacob je dosta sličan Isaacu. Najveći zaljubljenici u Dead Space franšizu su jedva čekali izlazak The Callisto Protocola i oni su sada sigurno ostali razočarani. Igra malo toga može nazvati svojim, a puno toga je samo grafički poboljšani Dead Space.
PREDUGAČAK UVOD
Radnja igre se odvija na Jupiterovom mjesecu Callistu, odnosno u Black Iron zatvoru. Svi koji su barem jednom igrali Dead Space vide sličnosti između Black Iron zatvora i ikoničnog USG Ishimure. Black Iron nas čini anksioznim kroz svoje duge i mračne hodnike, gdje samo čekate da vam nešto iskoči. Treba napomenuti kako se prvih nekoliko sati osjeća kao nekakva vrsta nastavka. Tada vam se The Callisto Protocol čini jako poznatim i već unaprijed znate sve kontrole, pogotovo ako ste igrali Dead Space.
Kada već govorim o prvih nekoliko sati igre, osobno sam se mučio prvih 5 sati igre gdje sam imao samo dvije vrste oružja i GRP rukavicu. Sve od navedenih oružja nađete jako rano u igri, ali veliki problem je što su “uvodni sati” jako monotoni. Ne bi me čudilo da je većina igrača odustala od igre u tom trenutku. No, nije sve tako crno u ovom naslovu. Kada krene druga polovica igre, stvari postaju zanimljivije. Naravno dolazi do osvježenja okruženja i samog gameplaya. Igra od nas zahtijeva puno više šuljanja i razmišljanja, a također nam se inventory proširi. Od tog trenutka pa do kraja igre imamo puno više dalekometnih vatrenih oružja.
ISTI NEPRIJATELJI KROZ CIJELU IGRU
Još jedna stavka igre koja me jako razočarala su neprijatelji. Developeri nisu baš bili maštoviti kada se radio ovaj segment igre. Kroz cijelu igru se susrećemo sa samo tri vrste neprijatelja. Zombiji ili mutanti, kako vam je draže, koji pužu, trče i pljuvače. Osobno sam imao najveće probleme s pljuvačima. Kada dođemo do glavnih i zahtjevnijih neprijatelja, priča je ista, a čak bi se usudio reći da je i gora. S jednim bossom sam se susreo 3-4 puta, dok je druga vrsta bossa njegov deblji brat blizanac.
Ovdje sam se upoznao s velikim problemom igre, gdje igra postaje teška bez ikakvog razloga. Naime, u ovoj borbi je dovoljan jedan udarac kako bi vas oba bossa ubila. Shvaćam da se time htjela prikazati realnost, ali ovo može biti jako frustrirajuće. Glavna dva razloga su tromo kretanje našeg protagonista i sporo okretanje kamere, dok je naš neprijatelj poprilično agilan. Izbjegavanje napada se izvodi tako što izmičete istima ili lijevo ili desno. Definitivno je ovo najteža mehanika u igri, za koju treba vremena da se naviknete. Combo koji možete raditi s vatrenim oružjem je lijep dodatak koji razbija već spomenutu monotonost igre.
NEMA KRAJA FRUSTRACIJAMA…
Dok se borite u Callistu promjena oružja je skoro pa i nemoguća. Naime, mijenjanje oružja je jako sporo i tromo. Kroz igranje sam usred bitke možda pet do šest puta uspio promijeniti oružje. Ako niste zaigrali The Callisto Protocol, procedura je sljedeća. Prvo morate otvoriti meni, zatim morate odabrati oružje koje želite koristiti, a ako je situacija napeta sigurno ćete pogriješiti.
Zatim dolazi animacija, koja je lijepa i potrebna u igri kako bi se razbila monotonija, ali u ovom trenutku, kada prema vama trči mutant nije potrebna. Ako odlučite prekinuti animaciju igra vam automatski poništava promjenu oružja. Isto vrijedi i za primanje udarca tijekom animacije. Odmah ću se uhvatiti i teme liječenja koje također za vrijeme bitke ne dolazi u obzir. Pitate se zbog čega? Zbog animacije koja nije potrebna u tom trenutku.
IGRA NIJE DOVOLJNO STRAŠNA
The Callisto Protocol možemo okarakterizirati kao survival/horor igru koja ima elemente avanture i pucačine. No, igra nema toga dovoljno. Ne možemo reći kako će ju obožavatelji dobrog horor naslova zavoljeti jer nije dovoljno strašna za njih. Callisto ima jumpscareove, ali većina je dosta predvidljiva. Plus, nakon nekog vremena shvatite da ćete ionako svakog neprijatelja koji vas prestraši ubiti. Ne možemo reći ni da će Callisto zavoljeti ljubitelji pucačine, kao što je to naprimjer Doom, jer je ovo dosta spora igra. Iz trailera smo mislili kako će ta sporost graditi jake horor elemente, no nažalost to nije tako u finalnoj verziji.
Veliki plus s druge strane ide za već spomenuto šuljanje koje dolazi u drugom dijelu igre. Možda je to plus zato što je promjena u gameplayu, a možda zato što dodaje horor elementima igre. Vi sami odlučite. Također, dio igre koji je u meni budio veliku anksioznost je trenutak kada sam saznao da me neprijatelji mogu pratiti kroz ventilaciju. I da, čujete njihove korake i puzanje, te samo čekate trenutak kada će iskočiti. Tu veliku ulogu igra spora kamera koja vam ni malo neće olakšati takve situacije.
MALO PODSJEĆA NA MORTAL KOMBAT!
Tri su segmenta koja The Callisto Protocol čine dosta ružnom igrom. Kidanje, krv i komadanje. Navodno su programeri proučavali stvarne medicinske časopise kako bi mogli stvoriti što realističnije animacije za kidanje i komadanje udova, kao i fiziku krvi. Svim ovim segmentima, developeri su nam omogućili jezivo točan prikaz unakaženog tijela.
Vide se neke sličnosti s Mortal Kombatom, ali mislim kako je Callisto pružio najrealističniji prikaz ovog horora. Tome će svjedoci biti svi igrači koji zaigraju ovaj naslov jer mučnih animacije ne manjka. Količina truda za ovaj segment igre je velika, i to se jasno vidi u igri. Nažalost, možda je prevelika pažnja posvećena ovom segmentu, dok se drugim segmentima nije pristupalo na isti način. Možda je baš to razlog zbog kojeg ova igra nije toliko oduševila ljude.
Za kraj, kako to uvijek biva u našim recenzijama ističem ono što vas vjerojatno sve zanima, a to je cijena. The Callisto Protocol sam igrao na PC-u i igra je izgledala jako dobro. No, mislim da ne opravdava cijenu između 60-70 eura što naravno ovisi o verziji koju ste odlučiti kupiti. Igra je imala svojih trenutaka i imala je potencijal, ali nažalost mislim da nije ispunila očekivanja mnogih.
