Rocksteady Studios je sa svojim Suicide Squad: Kill the Justice League privukao mnoge obožavatelje igara sa super herojima u glavnoj ulozi. Iako sam oduvijek više simpatizirao Marvel, imao sam veliko poštovanje prema DC-ju. Samim time imao sam relativno visoka očekivanja od ovog naslova. Nažalost, razočarao sam se kao i 2016. godine kada sam u kinu gledao prvi Suicide Squad.
HARLEY QUINN, BOOMERANG, KING SHARK I DEADSHOT
Naša četiri člana Task Force X-a (Suicide Squada) su: Harley Quinn, Boomerang, King Shark i Deadshot. Zanimljivi su, developeri su ih napravili kao četiri potpuno različita svijeta, što oni i jesu, pa samim time igrač za vrijeme igranja može čuti svašta od njih. Humor koji se proteže kroz igru nije za svakoga i prisutna je hrpetina pošalica za odrasle. Apsurdna je i činjenica kako Metropolis nema više ni jednog dostupnog heroja, već je sudbina grada u rukama ta četiri robijaša.
Brainiac je glavni negativac, no to smo mogli zaključiti i kroz trailere koje smo dobivali prije izlaska igre. Osobno mi je zasmetalo što smo vidjeli da je Batman također ispran od strane Brainiaca, vjerujem kako bi to bio jako dobar plot-twist. No, da se vratim na naša četiri protagonista. Naime, svi žele biti vođe tima, i to se osjeti kroz njihove dijaloge. Također, kada igrač odluči uzeti novog lika za upravljanje, on kaže rečenicu u smislu: “Eto vam ga na! Znao sam da sam ja pravi čovjek za ovo.” Ono što želim reći je da bez njihovih glupih i ponekad napornih komentara, ova igra bi bila potpuni promašaj.
VELIKI NAGLASAK NA NAPUCAVANJU I BORBI
Suicide Squad: Kill the Justice League je run-and-gun naslov i tu nema apsolutno ništa loše. Oni su zabavni, imaju veliki naglasak na napucavanju s raznim klasama neprijatelja, puno eksplozija i raznovrsnim oružjem. Borba bi trebala biti elegantna i moćna na zaslonu, no Suicide Squad: Kill the Justice League nažalost nije uspjela u tome. Napucavanje se čini previše generičnim, uvijek isto, samo je pitanje koji su vas neprijatelji napali. Moram priznati i kako nema preveliko izazova, što je naravno veliki minus. Najbolji primjer tomu svemu su neprijatelji.
Naime, Kill the Justice League ima specifične neprijatelje, odnosno, ne možete sve ubiti na isti način. Na primjer, određene neprijatelje možete ubiti samo s counter napadom (L2+R1) ili samo s granatama, a neke samo s posebnim napadima. Ovo na prvu zvuči zanimljivo i inovativno, ali vrlo brzo postaje samo jako frustrirajuće. Na nekim misijama sam se toliko dugo zadržao jer nisam mogao dobiti granate da dovršim neprijatelje koje mogu ubiti jedino tako… Također postoje misije koje će vam odjednom baciti sve vrste neprijatelja, a onda vas očekuje duga i naporna borba u kojoj previše morate razmišljati.
WONDER WOMAN JE PRAVO OSVJEŽENJE PRIČI
Pokušat ću ne previše otkrivati u priči, ali relativno rano saznate da je Wonder Woman jedina kojoj se Brainiac nije poigrao s mozgom. Njena uloga u ovoj igri unosi jedinstvenost i dozu zanimljivosti. S druge strane način na koji Wonder Woman izlazi iz priče, između ostalog kao i svi drugi likovi, je loš.
Imam osjećaj kao da developere nije bilo briga za taj dio priče, kao da su potpuno zanemarili taj segment. Kada sam već načeo ovu temu, spomenuo bi i The Flasha, koji mi je bio najdraži član Justice Leaguea i imao je nekoliko jako zanimljivih i smiješnih cut scena. Za ostale likove ne smijem previše govoriti ili ići u detalje jer bi vam mogao otkriti previše, tako da ću ovdje stati.
OTVORENI SVIJET METROPOLISA
Na prvu sam bio dosta skeptičan oko toga kako će se naša četiri protagonista kretati po Metropolisu kada ni jedan ne može letjeti. Moram priznati kako mi se svidjelo način na koji su naši protagonisti dobiti mogućnost kretanja po tako velikoj mapi, a da to naravno bude zabavno. Naime, na samom početku igre, kada uđete u Hall of Justice, Suicide Squad uzimaju neke spravice koje im pomažu u tome.
Na primjer, Boomerang koristi rukavicu koja mu daje Flashovu brzinu, dok se Harley oslanja na Batmanov dron s pomoću kojeg se može njihati gradom. Deadshot je uzeo jetpack, a King Shark nije uzeo ništa i moram reći kako je to loš potez. Najmanje vremena sam proveo igrajući kao King Shark samo zbog njegovog lošeg kretanja.
Još jedna zamjerka za kretanje je što spravice koje Suicide Squad koristi za kretanje se ne mogu nadograđivati. One već u početku imaju dosta toga što ima nedostaje, ali vi se na to morate prilagoditi i istrpjeti kroz cijelu igru. Taj nedostatak me doveo u nekoliko nezgodnih situacija gdje bi pao s vrha nebodera jer za vrijeme borbe je Boomerang ostao bez Speed Forcea. Nakon toga imate sekvencu sramotnog penjanja nazad za vrijeme koje se osjećate jako loše. No, što je tu je, developeri su odlučili da je tako najbolje. Nakon nekog vremena se jednostavno pomirite s činjenicom da kretanje neće izgledati estetski lijepo, ni privlačno, te u konačnici neće biti fluidno kao što smo to očekivali.
IGRIN HUD JE POPUT NEUREDNE DJEČJE SOBE
Manjak dodatnih aktivnosti, pored glavnih misija naravno, u Suicide Squad: Kill the Justice League je još jedan ogroman minus. Čisto radi usporedbe, u Spider-Man naslovima i New Yorku se uvijek nešto događa, samim time imate osjećaj kao da je grad živ. S druge strane imate Metropolis, koji je pod invazijom izvanzemaljaca, ali opet mora li grad biti toliko mrtav? Metropolis u ovoj igri nema karakter.
Upravo nedostatak sadržaja u gradu igrača tjera da prelazi priču i rješava glavne misije. U mojih 20-ak sati igranja ne mogu se sjetiti ni jednog zanimljivog prizora iz grada. Cijeli Metropolis vam služi samo kao krov neke zgrade s kojeg možete skočiti kako bi vam se napunio Speed Force, a nakon toga opet letite prema misiji.
E sada, HUD koji bi najlakše opisao kao kaos na ekranu. Toliku količinu sadržaja na HUD ne pamtim kada sam vidio. Da bi stvar bila još gora, to je konstantno prisutno. Mjerači, efekti, podatci, pozivi sve je to porazbacano posvuda i izgleda jako ružno. Kada otključate sposobnost zaleđivanja vaših neprijatelja, taj efekt zauzima prevelik dio zaslona, a to se vrlo lako moglo podesiti. Imam osjećaj da su u nekim trenutcima developeri bili previše lijeni ispraviti neke banalne greške.
NEKOLIKO KLASA ORUŽJA
Postoje puše raznih klasa i kvaliteta koje se lako razlikuju. Neke osobine tih puški možete podešavati da najbolje odgovaraju vašem stilu igranja. Više volite pištolj, možete igrati s njime, ne volite biti blizu neprijatelja imate snajper, sve se to da podesiti. Ja sam već u tutorial levelu pronašao svog favorita s kojim sam najviše i igrao, a to je bio Boomerang. Samim time sam se fokusirao isključivo na njegova oružja, pa sam njih i unaprjeđivao. No, vrlo često sam igrao kao Harley i Deadshot, dok mi se King Shark jednostavno nije svidio.
Zasmetalo mi je što svaki lik ima nekoliko klasa oružja koje može nositi, ali ne mogu likovi imati isto oružje. Znam da je to logično jer nemamo dva takva oružja nego samo jedno, ali eto, upravo iz tog razloga birate svog favorita s kojim ćete najviše igrati. Ako se odlučite da želite igrati kao svi članovi Suicide Squada, igra vam je to omogućila uz vrlo jednostavnu i brzu promjenu između istih, samo pazite da ste van borbe.
ZA KRAJ…
Suicide Squad: Kill the Justice League sam igrao na PlayStation 5, ali nažalost nisam uspio isprobati igrin co-op. Rocksteady jednostavno nije uspio ispuniti očekivanja igrača s ovim naslovom. Kill the Justice League je imao veliki potencijal, ali realizacija je bila jako loša. Vaše iskustvo igranja će se svoditi samo na putovanje od točke A do točke B, eliminiranje svih neprijatelja koji vam se nađu na putu i nagrada koju na kraju dobivate.
Stalno ćete se pojačavati i to je manje-više to. Ne mogu reći ni da igru izvlači priča, jer ni ona nije pretjerano dobra. Žao mi je što Metropolisa jer je grad imao veliki potencijal da bude zanimljiv i krcat sadržajem. Smatram kako je Suicide Squad: Kill the Justice League najbolja igra što se tiče spajanja superheroja i skupljanja loota. Samo što je letvica postavljena jako nisko, i to što je ova igra najbolja ne znači da je ona nužno dobra.
