Styx serijal već godinama ima vrlo jasnu i zanimljivu formulu. Igrate kao goblin – mali, podmukli i savršeno prilagođen za stealth. Glavni junak, Styx, može se provlačiti kroz ventilacijske otvore, sakrivati ispod stolova, koristiti razna oružja i uz sve to ima i niz magičnih sposobnosti. Može povraćati otrov, stvarati klonove i koristiti razne trikove koji mu pomažu da izbjegne neprijatelje.
Na papiru, to je gotovo savršena osnova za stealth igru. No Styx: Blades of Greed se muči s nekoliko pogrešaka koje su developer iz Cyanide napravili.
Styx: Blades of Greed narativno nastavlja ono što je prethodna igra prilično naglo završila. Styx sada traži Quartz, plavi kristal koji može apsorbirati kako bi dobio nove moći. Nakon susreta s nekoliko poznatih likova i spektakularne krađe cepelina, avantura započinje – barem tako djeluje na početku.
Uvod sugerira priču vođenu narativom, s čestim cutscenama i jasnim ciljevima. No vrlo brzo Styx: Blades of Greed prelazi u znatno jednostavniji obrazac: istraži mapu, pronađi Quartz i ponovi. Nakon početnog dijela, sljedeća veća scena dolazi tek nakon osam pronađenih kristala, što znači sate igranja bez ozbiljnijeg razvoja priče.
Srećom, gameplay je ono što Styx: Blades of Greed drži na životu. Mape su ogromne i izrazito vertikalne, s velikim brojem alternativnih puteva. Zidovi imaju skrivene otvore, stropovi grede po kojima se možete kretati, a gotovo svaka lokacija nudi nekoliko različitih načina infiltracije. Neprijatelja ima mnogo, od ljudi i vilenjaka do raznih čudovišta, ali uz malo strpljenja uvijek postoji način da ih se zaobiđe.
Umjesto klasične trgovine, Styx: Blades of Greed koristi sustav blueprinta za nadogradnju opreme. Igrač skuplja resurse, završava zadatke i pronalazi nacrte koji omogućuju poboljšanja alata. Uz to, apsorpcija Quartz kristala donosi bodove za otključavanje novih sposobnosti.
Styx već od početka ima neke vrlo korisne moći poput kloniranja i nevidljivosti, a kasnije može otključati i kontrolu neprijatelja ili ekstremno brzo kretanje. Sve te sposobnosti troše Amber, resurs koji se obnavlja pomoću napitaka koje je moguće pronaći, napraviti ili ukrasti.
Uz to dolazi i nekoliko dodatnih alata tipičnih za open-world ili metroidvania igre – kukica za penjanje, jedrilica i kandže za određene zidove. Jedna od najzanimljivijih sposobnosti je mogućnost prolaska kroz rešetke brzim dashom, što u praksi postaje izuzetno korisno za infiltraciju ili bijeg.
Iako početak sugerira zanimljiv zaplet, priča ubrzo gubi zamah. Styx traži Quartz, ali razlozi i posljedice toga rijetko su jasno prikazani. Styx: Blades of Greed povremeno naglašava da kristali imaju negativan utjecaj na njega, no to se gotovo nikada ne vidi u samoj radnji.
Likovi oko njega također ne reagiraju na način koji bi imao smisla. Nitko ozbiljno ne pokušava spriječiti Styxa, a sam protagonist cijelo vrijeme djeluje prilično ravnodušno prema potencijalnim posljedicama. Rezultat je priča koja funkcionira samo kao okvir za misije, ali ne uspijeva stvoriti pravi emocionalni angažman.
Ni likovi nisu mnogo bolje razrađeni. Styx je sarkastičan, podmukao i gladan moći – i tu njegov karakter uglavnom završava. Ostali likovi imaju još manje osobnosti, pa cijela narativna komponenta ostaje prilično površna. Gotovo kao da bi Styx: Blades of Greed bio bolji bez ikakve priče.
Dodatni problem predstavljaju glasovne izvedbe koje često djeluju neusklađeno s događajima na ekranu. Neke zvuče kao da su snimljene bez jasnog konteksta, a jedan lik, orc s neobično visokim glasom, jednostavno ne djeluje uvjerljivo. Cutscene također pate od tehničkih problema jer se pri svakom rezu učitavaju teksture i pozadine, što može pokvariti inače solidno režirane scene.
Ni gameplay nije potpuno bez mana. Borba je pomalo nespretna, iako igra ionako potiče izbjegavanje sukoba. Povremeno se javljaju i problemi s platformiranjem, gdje se ponekad možete uhvatiti za rub, a ponekad ne – bez jasnog objašnjena. Tu su i situacije u kojima nedostatak određenog resursa, najčešće željeza, onemogućava korištenje alata kroz dulje razdoblje igre.
Unatoč svim manama, Styx: Blades of Greed i dalje ima nešto vrlo zabavno u svojoj srži. Stealth, planiranje rute kroz kompleksne mape i korištenje različitih trikova za izbjegavanje neprijatelja mogu biti izuzetno zadovoljavajući.
Nažalost, bezličan dizajn zadataka, nedovoljno razrađena priča i tehničke nesavršenosti sprječavaju igru da dosegne puni potencijal. Ostaje dojam da su temelji izvrsni, ali izvedba jednostavno nije dorasla idejama koje igra pokušava realizirati.
Ako volite stealth igre i ne smeta vam nešto slabiji narativ, Styx: Blades of Greed i dalje može pružiti mnogo zabavnih trenutaka – samo nemojte očekivati remek-djelo.
Launch Trailer
Trailer
Gameplay Trailer
Release Date Trailer
Trailer
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
