Postoje mjesta na koja se jednostavno ne želite vratiti. Možda zbog loših uspomena, možda zbog ljudi koje biste radije izbjegli, a možda zato što se ulicama kreću neobična stvorenja koja vas žele ubiti. Silver Pines definitivno pripada ovoj posljednjoj kategoriji. Ipak, koliko god taj gradić izgledao neugodno, u njemu postoji nešto zbog čega sam stalno želio istražiti još jednu ulicu, otvoriti još jedna vrata i otkriti što se zapravo događa.
Silver Pines, debitantska igra skandinavskog studija Wych Elm Games, na prvi pogled djeluje kao ljubavno pismo klasičnim survival horror igrama. Tu su ograničena količina streljiva, zagonetke, inventar u kojem nikada nema dovoljno mjesta i glavni lik koji se kreće kao da je upravo završio najgori radni tjedan u životu. Međutim, iza tih poznatih elemenata krije se nešto znatno zanimljivije.
Riječ je o kombinaciji detektivskog trilera, psihološkog horora i metroidvanije, smještenoj u grad koji izgleda kao da je zapeo negdje između stvarnosti i nečije noćne more. Ako volite atmosferu Twin Peaksa, misterije Silent Hilla i istraživanje iz klasičnih Resident Evil igara, već sada možete naslutiti u kojem smjeru idemo.
Ipak, Silver Pines nije savršen. Njegov sustav borbe povremeno je frustrirajući, pojedine zagonetke zahtijevaju više strpljenja nego što bih želio priznati, a susreti s glavnim protivnicima nisu uvijek jednako kvalitetni kao ostatak iskustva. No postoji dobar razlog zbog kojeg sam mu spreman oprostiti dio tih problema.
Priča nas stavlja u ulogu Reda Walkera, privatnog detektiva koji se budi u restoranu u naizgled napuštenom gradiću Silver Pines. Njegovo sjećanje nije baš u najboljem stanju, a ni situacija izvan restorana ne ulijeva previše povjerenja. Grad je gotovo potpuno prazan, trgovine su zatvorene, a stanovnici su navodno evakuirani zbog nadolazeće oluje. Naravno, kada vam horor igra kaže da su svi otišli zbog vremenske prognoze, prilično je jasno da meteorolozi nisu najveći problem.
Walker ubrzo dobiva poziv tajanstvenog gospodina Jackmana, koji ga podsjeća na razlog dolaska. Njegov zadatak je pronaći Eddieja Velveta, nestalog glazbenika čije je ime povezano s još jednim zabrinjavajućim slučajem. Što se točno dogodilo, kakvu ulogu Eddie ima u svemu i zašto se grad ponaša kao da skriva desetljeća tajni, pitanja su na koja odgovore dobivamo postupno.
Priča je smještena u devedesete godine prošlog stoljeća, što savršeno odgovara njezinoj atmosferi. Nema pametnih telefona, internetskih tražilica ni mogućnosti da jednostavno provjerite nečiju lokaciju. Umjesto toga, oslanjate se na tragove, razgovore i vlastitu sposobnost povezivanja informacija.
Posebno zanimljiv detalj predstavljaju telefonske govornice. One služe za komunikaciju s Jackmanom, ali i za spremanje napretka. Međutim, svaki poziv košta jedan dolar, pa čak ni spremanje igre nije potpuno bezbrižna aktivnost. Takav sustav podsjeća na starije survival horore, u kojima je sigurnost uvijek imala određenu cijenu. Iako možda zvuči kao sitnica, činjenica da morate razmišljati kada ćete spremiti napredak dodatno povećava napetost.
Najveća prednost Silver Pinesa nije njegova borba, nego sam grad. Wych Elm Games stvorio je lokaciju koja izgleda fantastično, ali još je važnije što svaki njezin dio ima vlastiti karakter.
Napuštene trgovine i stanovi, mračni prolazi, kanalizacijski sustavi i stare javne ustanove djeluju kao mjesta koja su nekoć imala svakodnevni život. Sada su ostali samo tragovi ljudi koji su ondje boravili, a na nama je da pokušamo razumjeti što se dogodilo.
Igra koristi dvodimenzionalni prikaz, no zahvaljujući pametnom rasporedu objekata i slojevima pozadine svijet djeluje znatno prostranije nego što biste očekivali. Dok hodate ulicom, u daljini možete vidjeti druge dijelove grada, a promjene perspektive stvaraju osjećaj da istražujete stvarnu lokaciju, a ne samo niz povezanih prostorija.
Posebno me oduševilo osvjetljenje. Svjetlost koja dopire kroz prljave prozore, stare svjetiljke i neonske natpise stvara sjene koje se prirodno mijenjaju dok se krećete. Ponekad sam se zaustavio samo kako bih promotrio neki detalj u pozadini. A kada horor igra uspije natjerati igrača da dobrovoljno stoji na mjestu, iako zna da nešto može iskočiti iz mraka, onda je očito napravila nešto kako treba.
Veliku ulogu ima i rotoskopska animacija, tehnika kojom su pokreti likova oblikovani prema snimljenom kretanju. Walker zbog toga ima specifičan, pomalo težak način hodanja, dok njegov baloner reagira na pokrete i vjetar. Sve se savršeno uklapa u neo-noir estetiku igre.
Glazba dodatno pojačava taj dojam. Jazz elementi, mračne ambijentalne skladbe i elektronički tonovi stvaraju atmosferu starog detektivskog filma koji je u nekom trenutku odlučio postati horor. Rezultat je audiovizualni identitet koji se lako pamti. Iako je očito odakle dolaze pojedine inspiracije, Silver Pines uspijeva izgraditi dovoljno vlastite osobnosti da ne djeluje kao obična kopija poznatijih naslova.
Ako ste među igračima koji vole pregledati svaki kutak prostorije prije nego što nastave dalje, Silver Pines mogao bi vam postati poprilično drag. Ovdje se napredak ne temelji samo na praćenju glavnog cilja, nego na razumijevanju prostora, prikupljanju informacija i povezivanju predmeta koje pronalazite.
Grad je organiziran prema principima metroidvanije. Određeni prolazi u početku su nedostupni, ali kako pronalazite nove alate i otključavate mogućnosti, možete se vraćati na ranije lokacije i otkrivati nove dijelove mape. Zbog toga istraživanje ima smisla čak i kada mislite da ste neko područje već potpuno pregledali.
Zagonetke su pritom vrlo važan dio iskustva. Ponekad morate pronaći odgovarajući predmet za neobičan mehanizam, drugi put proučiti slike ili dokumente kako biste otkrili kombinaciju za sef. Igra rijetko nudi jednostavno rješenje, a pojedini zadaci zahtijevaju poprilično pažljivo promatranje okoline.
Osobno mi se sviđa kada horor igra očekuje da malo razmislim, umjesto da mi nakon nekoliko sekundi pokaže kamo trebam otići. Međutim, postoji razlika između pametno osmišljene zagonetke i situacije u kojoj dvadeset minuta tražite predmet koji ste jednostavno previdjeli. Silver Pines povremeno prelazi tu granicu.
Nekoliko puta može se dogoditi da znate što trebate napraviti, ali ne i gdje se nalazi predmet koji će vam to omogućiti. Tada slijedi ponovno istraživanje istih prostorija, provjeravanje prolaza i proučavanje detalja koje ste možda ranije zanemarili. Srećom, svijet je dovoljno zanimljiv da takvi povratci uglavnom nisu naporni koliko bi mogli biti.
Ipak, jasno mi je da ovakav pristup neće odgovarati svima. Ako očekujete neprestanu akciju i brzo napredovanje, ovdje biste mogli izgubiti strpljenje. Silver Pines najbolje funkcionira kada prihvatite njegov sporiji ritam i dopustite misteriju da se razvija vlastitom brzinom.
Naravno, istraživanje napuštenog grada ne bi bilo osobito zastrašujuće kada biste jedino morali brinuti o zaključanim vratima. Ulicama Silver Pinesa kreću se stvorenja koja će se vrlo rado pobrinuti da vaše detektivsko istraživanje završi prije vremena.
Borba se oslanja na principe klasičnog survival horora. Walker nije akcijski junak koji može bez problema eliminirati desetak protivnika i nastaviti dalje. Njegovi pokreti imaju određenu težinu, reakcije nisu osobito brze, a svaka pogreška može biti skupa.
Na raspolaganju su vam različita oružja, uključujući noževe i pištolje. Međutim, hladno oružje ima ograničenu izdržljivost, dok streljiva za vatreno oružje nema dovoljno da biste svaki problem mogli riješiti pucanjem. Zbog toga je često pametnije izbjeći sukob. Ako protivnika možete zaobići i sačuvati nekoliko metaka, to je uglavnom bolja odluka nego riskirati ozljedu zbog neprijatelja koji vam zapravo ne stoji na putu.
Posebnu ulogu ima inventar. Prostor je ograničen, a svaki predmet zauzima određeno mjesto. Morate odlučiti što ćete ponijeti, što ostaviti i koliko resursa želite sačuvati za kasnije. U teoriji zvuči jednostavno, ali kada pronađete važan predmet, a inventar vam je pun, brzo ćete shvatiti koliko jedna slobodna pozicija može biti dragocjena.
Takva ograničenja odlično se uklapaju u atmosferu igre. Walker je ranjiv, a vi nikada nemate osjećaj potpune sigurnosti. Čak i kada pronađete novo oružje, ono ne znači da ste odjednom postali najopasnija osoba u gradu. Međutim, upravo u sustavu borbe nalazi se i najveća slabost Silver Pinesa.
Dok se borba protiv običnih neprijatelja uglavnom dobro uklapa u survival horror pristup, susreti s glavnim protivnicima otkrivaju ograničenja kontrola.
Problem nije u tome što su ti protivnici zahtjevni. Dapače, očekujem da mi boss borba predstavlja ozbiljan izazov. Problem nastaje kada igra od vas traži brze reakcije, precizno izbjegavanje napada i stalno mijenjanje položaja, dok glavni lik jednostavno nije dovoljno responzivan.
Walkerovo izbjegavanje napada ponekad djeluje nepouzdano, a pokušaji stvaranja prostora za ponovno punjenje oružja ili korištenje predmeta za liječenje mogu završiti nepotrebnom frustracijom. U takvim trenucima imate osjećaj da se više borite s kontrolama nego s protivnikom.
Posebno je šteta što neki od tih susreta nemaju snažniju povezanost s pričom. Vizualno su zanimljivi, često i prilično neugodni, ali ne ostavljaju uvijek emocionalni dojam kakav biste očekivali od psihološkog horora. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih Silver Pines ne uspijeva potpuno dosegnuti razinu svojih najvećih uzora. Njegova atmosfera i istraživanje djeluju promišljeno, dok se pojedine borbe doimaju kao da pripadaju nešto drukčijoj igri.
Dobra vijest je da postoji mogućnost smanjivanja težine. Ako vam borba počne previše smetati, možete se više usredotočiti na priču i istraživanje. Osobno mislim da je to odlična opcija jer bi bilo šteta odustati od ovako zanimljivog svijeta samo zbog nekoliko frustrirajućih susreta.
Iako je Silver Pines gotovo napušten, tijekom istraživanja upoznat ćete nekoliko stanovnika koji očito nisu dobili obavijest o evakuaciji ili su je jednostavno odlučili ignorirati.
Među njima su policijski načelnik koji baš i ne djeluje oduševljeno vašim dolaskom, tajanstvene žene, usamljeni stanovnici i drugi likovi čije ponašanje često otvara više pitanja nego što daje odgovora.
Posebno je zanimljivo što se neki susreti odvijaju na neuobičajene načine. Pojedini likovi ne žele razgovarati licem u lice, dok drugi nastavljaju sa svojim čudnim aktivnostima kao da je potpuno normalno živjeti u gradu koji izgleda poput napuštenog filmskog seta.
Takvi trenuci grade osjećaj da nešto ozbiljno nije u redu, ali da nitko ne želi otvoreno razgovarati o tome. Umjesto jasnih odgovora, dobivate fragmente informacija koje morate sami povezati.
Glumačka postava dodatno podiže kvalitetu priče. Glasovi likova daju im osobnost, a razgovori se dobro uklapaju u atmosferu detektivskog trilera. Posebno mi se sviđa što igra ne pokušava svaku neobičnost odmah objasniti. Ponekad je upravo nedostatak odgovora ono što vas tjera da nastavite dalje.
Uz nadnaravne događaje, neobične predmete i postupno otkrivanje prošlosti grada, Silver Pines uspijeva održati misterij dovoljno zanimljivim da poželite doći do njegova kraja.
Kako smo igru testirali na PC-u, vrijedi se osvrnuti i na njezinu tehničku stranu. Silver Pines koristi specifičan vizualni pristup koji se oslanja na ručno oblikovane detalje, rotoskopsku animaciju i pažljivo osmišljeno osvjetljenje. Zbog toga igra izgleda drugačije od većine modernih horora, bez potrebe za fotorealističnom grafikom.
Velika prednost ovakvog pristupa jest što vizualni identitet ne ovisi isključivo o tehnički zahtjevnim efektima. Svaka lokacija izgleda kao pažljivo osmišljen kadar iz mračnog detektivskog filma, a animacije dodatno pojačavaju dojam da se nalazite u neobičnom, pomalo nestvarnom svijetu.
Posebno bih izdvojio dizajn likova, osvjetljenje i način na koji igra koristi perspektivu. Iako se krećemo uglavnom u dvije dimenzije, prostor djeluje dovoljno uvjerljivo da istraživanje ne izgubi osjećaj dubine. Dakle, vizualno stil koji Silver Pines ima je definitivno najveći igrin forte.
Nakon svega, Silver Pines ostavio je vrlo pozitivan dojam. Nije riječ o igri koja pokušava revolucionirati survival horror žanr, ali uspijeva spojiti poznate mehanike u iskustvo koje ima vlastitu osobnost.
Njegova najveća snaga leži u atmosferi. Grad je prepun detalja, lokacije su zanimljive za istraživanje, a priča vas stalno potiče da otkrijete još jedan trag. Čak i kada zapnete na zagonetki ili morate ponovno proći kroz poznato područje, postoji osjećaj da se iza sljedećih vrata možda krije nešto važno.
Posebno mi se sviđa što igra ne podcjenjuje igrača. Ne vodi vas neprestano za ruku, ne otkriva svako rješenje i ne pokušava svaku minutu ispuniti akcijom. Umjesto toga, dopušta vam da istražujete, griješite i postupno razumijete svijet u kojem ste se našli.
Nažalost, sustav borbe nije na jednako visokoj razini. Obični susreti dobro prenose osjećaj ranjivosti, ali boss borbe često otkrivaju probleme s kontrolama i responzivnošću. Pojedine zagonetke također mogu biti nepotrebno zamorne, posebno kada rješenje ovisi o predmetu koji ste ranije previdjeli.
Ipak, to nisu problemi koji potpuno narušavaju iskustvo. Silver Pines ima dovoljno kvalitete u svojoj atmosferi, istraživanju i priči da se njegove slabosti lakše prihvate.
THUMBS UP – ALI PAZITE ŠTO SE SKRIVA U MRAKU!
Silver Pines pokazuje da kvalitetan horor ne mora stalno pokušavati prestrašiti igrača. Ponekad su dovoljni napuštena ulica, neobičan razgovor i osjećaj da vas netko promatra. Iako borbeni sustav nije uvijek na razini ostatka igre, izvrsna atmosfera, zanimljivo istraživanje i mračna priča čine ovo jednim od onih indie naslova kojima vrijedi pružiti priliku.
Gameplay Trailer
Trailer
Release Date Trailer
Gameplay Trailer
Release Date Trailer
Trailer
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
