Nadao sam se da me Reanimal neće razočarati jer iza njega stoji Tarsier Studios, studio koji nam je dao Little Nightmares i Little Nightmares II. Srećom, strah je bio nepotreban. Reanimal je daleko od savršenog naslova, ali atmosfera i prizori koje Tarsier može stvoriti toliko su unikatni i uznemirujući da njegove slabosti brzo padaju u drugi plan.
Mnogi igru opisuju kao nelogičnu noćnu moru punu rupa u radnji i scena koje će vas progoniti danima. I možda je upravo to njezina najveća kvaliteta.
Reanimal nema početne cutscene koje vas uvode u igrin narativ – igra vas odmah stavlja u ulogu dječaka koji upravlja brodom. Nakon nekoliko trenutaka spašavate curicu iz vode i tada započinje vaša zajednička noćna mora. Ako ste zaigrali neki od prijašnjih Little Nightmares naslova znate da sve igre funkcioniraju na isti način. Vi ste jako mali i bačeni ste u mračni i morbidni svijet koji vas žele uništiti. Dojma sam da Reanimal uopće ne gubi vrijeme, nakon prvih 10-ak minuta već ste opkoljeni čudnom ljudskom kožom koja vas lovi, a svaka prostorija u kojoj je nađete budi veliku dozu anksioznosti.
Ako ste igrali Little Nightmares, znate formulu – mali ste, ranjivi i bačeni u morbidni svijet koji vas želi progutati. Reanimal tu formulu ne mijenja, ali tempo podiže gotovo odmah. Već nakon desetak minuta okruženi ste grotesknim komadima ljudske kože koji vas progone. Svaka prostorija u kojoj se pojave izaziva tihu, ali snažnu anksioznost.
I tu dolazimo do prvog problema. Igra je iznimno jeziva, ali mnoge ideje ostaju nedorečene. Ta koža je posvuda – visi s grana, pere se u praonicama, glača poput odjeće. Pojavljuje se i izdužena figura koja skuplja te ostatke i kreće se poput pauka, podsjećajući na neka stvorenja iz Little Nightmares II. Tu su i groteskno napuhani leševi koji služe kao portali. Sve to djeluje fascinantno i zbunjujuće u isto vrijeme, a onda jednostavno nestane. Bez objašnjenja. Bez zaključka.
Svaka sekvenca u Reanimalu režirana je kao zasebna mikro-noćna mora. Rijetko koja se smisleno nadovezuje na prethodnu i upravo je ta praznina kod dijela igrača izazvala frustraciju.
Ono što smo očekivali, Reanimal isporučuje bez kompromisa – vrhunsku audiovizualnu izvedbu. Svijet je obojen hladnim tonovima, prekriven gustom maglom i zasićen detaljima. Svaka scena izgleda kao koncept art koji je oživio. Kamera, iako uglavnom fiksna ili polufiksna, režirana je poput filmske. U pojedinim trenucima prati vas kroz prozore i vrata u jednom fluidnom kadru koji izgleda kao scena iz visokobudžetnog horora.
Bez spoilera, moram izdvojiti dvije stvari. Podvodna sekvenca jedan je od najupečatljivijih trenutaka koje sam doživio u igrama ovog tipa. Završnica je pak nešto što ćete analizirati više puta i što će vam ostati u mislima dugo nakon odjavne špice.
Za kraj ovog hvalospjeva o prezentaciji Reanimala treba pohvaliti i zvuk koji je jednako impresivan. Škripanje drva, udaljeni uzdasi, disanje iza leđa koje nikada ne vidite. Glazba je suptilna kad treba biti, a eksplozivna kad vas treba natjerati da refleksno stisnete kontroler. Reanimal je još jedna potvrda da videoigre itekako mogu biti umjetnost.
Nakon vrhunske atmosfere dolazimo do slabije karike – gameplaya. Istraživanje i zagonetke svode se na poznatu strukturu: pronađi ključ, polugu ili bolt cutter. Mehanike su funkcionalne, ali rijetko iznenađuju. Stealth sekvence traže dobar tajming i funkcioniraju solidno, no brzo postaju predvidljive.
Borba je troma i nedovoljno razrađena. U više navrata najučinkovitija strategija bila je jednostavno – button mashing. Potjere su najnapetiji dio gameplaya, ali više zbog režije i prezentacije nego zbog dubine mehanika. U suštini se svode na trčanje i pravovremeno skakanje. Ako igrate solo, djevojčicom upravlja AI. Većinom odrađuje posao, ali zna zapeti ili reagirati sporije nego što biste željeli. Ako imate ljepšu polovicu ili prijatelja za co-op, to je definitivno bolja opcija. Zajedničko igranje donosi više napetosti i zabave, iako ne treba očekivati razinu kreativnog kaosa kakav nude It Takes Two ili Split Fiction.
Već sam pisao članak na ovu temu i mišljenje je ostalo isto, no krenimo od početka. Reanimal je moguće završiti za 4 do 7 i pol sati, ovisno o tempu i razini istraživanja. Svijet djeluje prostrano, uz čamce i kamione koji povezuju zone, ali struktura je u konačnici linearna.
Početna cijena od 40 € za tako kratko i izrazito režirano iskustvo mnogima će ostaviti gorak okus. Planirane su i tri ekspanzije po 25 €, što dodatno potiče rasprave o omjeru cijene i sadržaja.
Reanimal nije loša igra – daleko od toga. No odnos cijene i trajanja teško je ignorirati. Ljubitelji žanra vjerojatno neće požaliti kupnju po punoj cijeni, ali potpuno je razumljivo ako dio igrača odluči pričekati sniženje.
Reanimal je prepun scena koje se urezuju u pamćenje. Njegovi najbolji trenuci predstavljaju vrh modernog horor dizajna i Tarsier Studios još jednom dokazuje da savršeno razumije kako stvoriti nelagodnu i grotesknu atmosferu.
Režija, atmosfera i audiovizualna izvedba su izvanredni. No nedostaje jasniji antagonist, snažnija narativna povezanost i osjećaj da sve te briljantne noćne more čine jednu zaokruženu cjelinu.
Reanimal djeluje poput zbirke iznimnih, uznemirujućih ilustracija koje nisu u potpunosti povezane. Horor koji morate doživjeti, ali možda ne po punoj cijeni.
Announcement Trailer
Dev Diary
Announcement Trailer
Gameplay Trailer
Release Date Trailer
Release Date Trailer
Co-op Trailer
Launch Trailer
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
