Prince of Persia: The Lost Crown je prvi Ubisoftov naslov ove godine, a osim što je ovaj naslov veliki povratak ovog serijala, također smo svjedočili povratku 2D perspektive. S obzirom na to da sam relativno mlad gamer, bio sam pomalo skeptičan oko odabira 2D perspektive, a ne neke avanture iz trećeg lica, no gadno sam pogriješio. Kada kažem da već u prvom mjesecu imamo ozbiljnog kandidata za igru godine, to zvuči poprilično nerealno, ali eto, Ubisoft nas uvijek iznenadi.
PA TO NIJE ONAJ PRINC!
Nostalgičari će možda ostati razočarani, ali protagonist u Prince of Persia: The Lost Crown nije onaj princ iz Perzije kojeg su očekivali. Također njegova priča nema nikakvih poveznica s pričom ovog protagonista. Naime, priča igre se vrti oko moćnog perzijskog ratnika – Sargona. On je također, član elitne grupe ratnika koji se nazivaju Immortalsi. Njihov glavni cilj je zaštititi Perzijsko carstvo i sve njegove kraljevske obitelji. Odmah na početku igre kraljičinog sina netko otme, a Immortalsi dobivaju zadatak vratiti ga i saznati tko su otimači i koji im je motiv.
Kada sam se već dotaknuo priče, treba ju dosta i nahvaliti. Sargon je jako dobro napisan lik, poprilično je kompleksan. Vidljiva je i promjena njegovog karaktera kako skupljate sve više sati na igri. Priča se kreće standardno, no što duže igrate to je prisutnije više zapleta, zaokreta i iznenađenja. Kada sve to spojite u jednu cjelinu dobivate igru koja će vas stalno držati zainteresiranim.
OGROMNA POSVEĆENOST DETALJIMA
Koliko se samo vidi i osjeti posvećenost detaljima ekipe iz Ubisoft Montpelliera. Iako većina ne bi očekivala tako lijepo dizajnirane lokacije, The Lost Crown je to dostavio. Od dvoraca do snježnih vrhova. Čak je i najfrustrirajući segment igre, rudnici, prekrasni. Koliko god sam se živcirao na tom dijelu igre, opet sam uživao u vizualnom prikazu istih. Odmah ću vas i upozoriti upravo na tu dionicu igre, jer je poprilično zahtijeva. Ono što su iz Ubisofta uspjeli sa svojim lokacijama je osjećaj da svaka priča svoju priču.
Odmah ću reći nekoliko stvari o mapi. Prince of Persia: The Lost Crown je igra u kojoj su sve karte međusobno povezane. Što više istražite, više ćete i naučiti. Dakle, možda ćete tek na 10 satu igranja shvatiti kako ćete doći do one jedne skrivene lokacije s prve mape koja vas pati cijelo vrijeme. No, taj proces snalaženja je napravljen perfektno, igrač će sve saznati kada za to dođe vrijeme, a igra ga neće kažnjavati što on to ne zna.
Treba napomenuti i kako je mapa jako precizna, odnosno, nemoguće se izgubiti. Što je ogroman plus za ovaj naslov jer obično igre ovog žanra imaju katastrofalno dizajnirane mape. Za kraj ću samo spomenuti medaljon kojim spremate screenshot lokacije. Vjerojatno vam sada apsolutno ništa nije jasno. Naime, medaljon vam pomaže kod onih lokacija koje su vam trenutno nedostupne ili jednostavno ne možete riješiti neku zagonetku. Medaljon tada možete iskoristiti da uslikate situaciju u kojoj ste se našli, pa se kasnije možete lakše snaći.
OSIM DIZAJNA I SJAJNE MAPE TU JE I GAMEPLAY KOJI JE NA ZAVIDNOM NIVOU
Prince of Persia: The Lost Crown je igra koju što duže igrate to ćete ju sve više i više voljeti. Sargonovo kretanje je jako fluidno i stvarno dobivate osjećaj kao da vas vaš lik sluša. Bilo kakva vrsta kretanja je ovdje odrađena na zavidnoj razini. Mogu reći kako bi se drugi naslovi iz ovog žanra trebali ugledati na ovaj naslov. Kao što sam već spomenuo, kontrole su jako precizne, te je prisutan osjećaj da vas protagonist sluša.
Samim time, greške koje pravite su isključivo na vama. Upravo iz tog razloga je segment u rudnicima toliko frustrirajuć. Unutar igre su prisutne zagonetke koje možete riješiti samo čistim platformiranjem. Takvih zagonetki nema puno, ali kada dođe red na njih morat ćete se skoncentrirati i zagrijati vaše prstiće, a i živce.
Što se samog platformiranja tiče, njega nadopunjuje borba koja je slično kao i priča, u početku jednostavna, ali kasnije postaje sve kompleksnija. Iz Ubisofta su mislili na sve, pa tako i na oružja koja koristite u početku. Avantura započinje s dva mača i po par kombinacija napada, ali kasnije, otključavate ogromnu količinu poteza, magije i još dva dodatna oružja. Isto kao i kod priče i zagonetki, sve se događa prirodno, ni u jednom trenutku nećete imati osjećaj kao da ste primorani koristiti nešto.
PARRY JE VRLO VAŽAN U BORBI
Borba je dosta slična kao i igrine zagonetke, barem što se težine tiče. Prince of Persia: The Lost Crown je svoj fokus u borbi stavio na blok i parry. Parry ima tri vrste obrane, ako vas protivnici napadnu crvenim napadom, on je neobranjiv i možete ga jedino izbjeći. Žuti je, meni osobno najdraži, jer morate imati dobar tajming, a uz to kao nagradu dobivate instant kill opciju i vrlo lijepu animaciju. Za kraj tu je bijeli parry, koji je klasični parry, nema tu previše filozofije. Ono što me oduševilo u The Lost Crownu je količina protivnika.
Igra ima preko 60 različitih tipova protivnika, a skoro pa svi su priča za sebe i potpuno unikatni. Igra postaje prava umjetnost kada savladate sve poteze i kombinacija. Onda kreće prava zabava, gdje vi u desetak sekundi izvedete toliko toga na ekranu da se jednostavno očarani. Čak i u segmentu borbe, ljepota i trud vizualnog tima je primijećena u oku igrača. Kao šlag na tortu, neke borbe imaju lude animacije i grafičke stilove koje vas još više užive u sve što se događa na ekranu.
NEKOLIKO RIJEČ O TEŽINI
Prince of Persia: The Lost Crown ima dvije težine igranja – Exploration i Guided. Exploration je teži, on ne vodi za ruku, možemo reći da je nemilosrdan prema igraču. Karta na ovoj težini nema niti jednu oznaku, napadi neprijatelja oduzimaju puno više zdravlja, a učenje svih kombinacija u borbi je puno teže. S druge strane imamo Guided mod koji je sve suprotno od Exploration.
Protivnici su lakši, njihovi napadi ne bole toliko, igra vam oprašta. Karta je iscrtana i sve vam je pojašnjeno. Guided mod vam pruža potpunu slobodu u podešavanju svega što vam igra nudi. Tako naprimjer možete staviti da vaši udarci iz prve ubijaju protivnike, dok oni vas moraju udariti 50-ak puta. Osobno ne preporučujem igranje s takvim postavkama jer se izgubi čar koju ova igra nudi.
ZA KRAJ…
Prince of Persia: The Lost Crown sam igrao na PC-ju i izgledala je predivno, doduše imao sam manjih poteškoća na početku, no to je isključivo zbog moje mašine. Zvuk nisam ni spomenu kroz cijelu recenziju ali je vrlo kvalitetno produciran. Priču sam nahvalio, isto kao i našeg protagonista Sargona. Detalji i igrin vizualni stil su me kupili, The Lost Crown me stvarno ugodno iznenadio.
Zapravo je najveći igrin problem što je izašla odmah na početku godine. Ovom naslovu se time može vrlo lako dogoditi da ju zasjene neke nadolazeće igre, što bi bila prava šteta. Ubisoft je uspješno oživio jedan od svojih najpoznatijih serijala, a nisu se odlučili na ultra realistične grafike i sve te druge stvari. Igru bi preporučio svima, ali nekako imam osjećaj da će samo pravi gameri uživati u njoj.
