Kada čujete ime Painkiller, većina će vas pomisliti na onaj kultni FPS iz 2004. godine i jednu od najtvrđih naslovnica za neku igru. U svoje vrijeme taj naslov je bio raj za ljubitelje old-school pucačina. Brz gameplay, puno akcije, horde demona i oružja koja su svojim dizajnom izgledala jako zanimljivo. Sad, nakon više od dva desetljeća, Anshar Studios i 3D Realms udružili su se kako bi pokušali ponovno napraviti sličan “boom” kao što je to bilo 2004. godine. Ideja o Painkilleru u novom ruhu zvuči privlačno, no realizacija ovog projekta pokazala je kako je ovo samo jedan mlaki pb okušaj oživljavanja legende.
Nova verzija Painkillera je reboot koji pokušava spojiti klasični dizajn s modernom co-op strukturom.
Igra vas ne štedi, pa ćete tako u prvih nekoliko sekundi nakon pokretanja igre već biti u areni okruženi demonima. Painkiller je pun grotesknih neprijatelja, eksplozija, efekata i, naravno, krvi. Atmosfera je mračna i budi neku dozu tjeskobe, ali baš to i priliči ovom serijalu. Dinamičan početak vas tjera na igranje, ali kad se početni adrenalin slegne, počinjete primjećivati sve nedostatke koje Painkiller ima. Jedan od njih je zasigurno igrina radnja – vi ste izgubljena duša koja pokušava zaustaviti palog anđela Azazela i njegovu vojsku demona. Osobno nisam fan takvih radnji u igrama, jer je ovdje i više nego očito da priča postoji samo kako bi služila kao izgovor za još jedno beskrajno klanje demona. Nema dijaloga između likova koji će privući vašu pažnji, nema ni prevelike dubine kod likova, pa samim time isti nisu pamtljivi. U svijetu DOOM-a, Painkiller doživljavam kao naslov koji zna što bi trebao biti, ali jednostavno ne zna kako to ostvariti.
Painkiller mnoge stvari radi krivo, ali kreativnost pri dizajniranju oružja nitko ne može oduzeti ovom naslovu. Oružje koje nosi isti naziv kao i igra, Painkiller, me oduševilo u prvim minutama provedenim u ovom naslovu. Riječ je o rotirajućoj pili koja siječe protivnike, a važno je jer ga koristite kad ostanete bez municije u drugim puškama. Vaš DualSense će početi vibrirati dok koristite Painkiller, što dodatno povećava zadovoljstvo koje osjećate dok se borite protiv demona. Stakegun je još jedno oružje koje treba pohvaliti – puška koja ispaljuje kolce i da, ponovno možete pribijati demone za zid. Electrodrive je također zanimljiv, on ispaljuje električne shurikene i ima jako puno municije tako da se ne morate brinuti. Nažalost, ništa u Painkilleru ne može biti savršeno do kraja. Ostatak arsenala koji igra nudi, kao što su klasični mitraljezi, sačmarice i RPG-ovi, djeluju kao reciklirana oružja iz bilo koje druge igre. Nema previše inovacije u dizajnu ili “wow” faktora koji bi mogao oduševiti igrače. I dalje, tri oružja koja sam spomenuo su jedini razlog zbog kojeg mi je Painkiller, barem na trenutke, bio zabavan naslov.
Vjerujem da je selling point za Painkiller trebao biti kooperativni način igranja. Dakle, igra ima co-op gameplay za do četiri igrača i na papiru to zvuči fantastično. Vi, uz pomoć vaših prijatelja, preživljavate horde i valove demona, krv leti na sve strane, oružja su donekle zabavna za korištenje… Sve to zvuči kao razlog zbog kojeg ćete upucati silne sate u Painkiller, ali realizacija je loša i rezultat je – repetitivni gameplay. Misije su gotovo identične, morate braniti zonu, skupljati krvave bačve, preživjeti beskrajne valove neprijatelja ili morate eskortirati lika koji uvijek umre na pola puta. Garantiram da će vam misije postati zamorne već nakon nekoliko sati igranja. Borba ima svojih trenutaka u kojima zablista, pa tada bude silno napeta i kaotična, ali konstantno nedostaje osjećaj progresije. Što se multiplayera tiče, on radi solidno, nema ozbiljnih tehničkih problema, ali ništa me previše nije privlačilo da ga igram. Painkiller nikada nije uspio priuštiti onaj osjećaj zadovoljstva kao kad u DOOM Eternalu napravite glory kill. Ovdje sve djeluje funkcionalno, jer i je, ali previše prazno, kao da igra nema svoj identitet.
Sustav Tarot karata je jedna od rijetkih mehanika koja unosi dozu strategije i svježine u Painkiller. Postoje zlatne i srebrne karte koje vam daju razne moći poput duple štete, bržeg kretanja, regeneracije ili privremene neranjivost. Karte možete kombinirati s prijateljima, što je zanimljiv dodatak i ponekad zna rezultirati zabavnim trenutcima u gameplayu. E sad, iako je sustav zanimljiv, isti jako brzo gubi sjaj jer karte ne mijenjaju način igranja, samo ga olakšavaju. Koliko god ovo zvučalo bizarno, nakon nekoliko misija, ovaj sustav mi je više djelovao kao neki kozmetički dodatak, nego kao ključni dio Painkillerovog gameplaya. S obzirom na to da smo već na više od pola recenzije, mislim kako vam je jasno da Painkiller nije baš najbolja igra. Ne radi ništa krivo ili loše, ali jednostavno nema svoj identitet, nedostaje joj inovativnosti, sve je previše obično.
S tehničke strane, Painkiller je stabilan, iako sam za vrijeme igranja PlayStation 5 verzije igre doživio nekoliko trzaja i par situacija u kojima se ekran samo zamrzao. Painkiller inače koristi Unreal Engine, ali ne čini mi se da su ga developeri iskoristili do kraja. Teksture su mutne, efekti prosječni, a animacije se ponekad čine ukočenima. Atmosferu pakla je najbolje opisati kao depresivnu, ali ne u pozitivnom smislu, već u onom da igri očito nedostaje malo kontrasta i vizualne raznolikosti. Odmah ću se osvrnuti i na zvuk oružja i eksplozija koji je sasvim solidan. Naravno da gameplay prati heavy metal soundtrack koji zaslužuje sve pohvale. Da je barem ostatak igre na razini glazbe, možda bismo pričali o povratku jednog legendarnog serijala…
Painkiller je igra koja zna što želi biti, ali se previše boji riskirati. Igra ima jako dobru osnovu – brutalna akcija, donekle zanimljiva oružja i stabilan co-op. No, sve to djeluje bljedunjavo u odnosu na konkurenciju i na ono što su developeri mogli napraviti. Painkilleru nedostaje duša, možda malo humora i puno ludila koje je original iz 2004. godine učinilo nezaboravnim. Ako ste fan ovakvih pucačina i imate ekipu koja je spremna za borbu protiv hordi demona, možete dati Painkilleru šansu. S druge strane, ako ste igrač koji želi naslov sličan DOOM Eternalu, mislim da ćete se razočarati, pa bolje pričekajte nekakav popust na Doom: The Dark Ages
Announcement Trailer
Release Date Trailer
Trailer
Launch Trailer
Launch Trailer
We often send out our newsletter with news and great offers. We will never disclose your data to third parties and you can unsubscribe from the newsletter at any time.
Unfortunately, we’re unable to offer free samples. As a retailer, we buy all magazines from their publishers at the regular trade price. However, you could contact the magazine’s publisher directly to ask if they can send you a free copy.
You can create a new account at the end of the order process or on the following page. You can view all of your orders and subscriptions in your customer account. You can also change your addresses and your password.
No, you don’t have to create an account. But there are a few advantages if you create an account.
You never have to enter your billing and shipping address again
Find all of your orders, subscriptions and addresses in your account
Download invoices of your orders
No, we don’t have a physical store location at the moment. We accept only orders through our online shop and we’re shipping all orders with the Swiss Post Service. Please visit our shipping section for more details.
From time to time you will find us at design fairs and popup markets in Switzerland. Subscribe to our newsletter and you’ll receive the latest news.
