Ako ste se ikad zapitali kako bi izgledalo da se estetika crtića iz 30-ih godina prošlog stoljeća spoji s klasičnim FPS-om, odgovor dolazi u obliku igre Mouse: P.I. For Hire. Riječ je o jednom od onih projekata koji na papiru zvuče kao šala, ali u praksi ispadnu jedno od najzanimljivijih iznenađenja godine.
Na prvu, igra djeluje kao simpatična parodija – miš detektiv, noir atmosfera i humor temeljen na dosjetkama. No, nakon nekoliko sati igranja postaje jasno da se ovdje krije puno više od puke ideje. Iako nije bez mana, Mouse: P.I. For Hire uspijeva ponuditi jedinstveno iskustvo koje se pamti upravo zbog svoje kreativnosti.
Radnja nas vodi u Mouseburg, grad u kojem kriminal cvjeta, a svi stanovnici su – miševi. U ulozi privatnog detektiva Jacka Peppera, istražujete nestanak mađioničara, što brzo prerasta u puno veću zavjeru koja uključuje korumpirane policajce, podzemlje i niz bizarnih situacija.
Priča se razvija kroz klasične noir elemente – mutni likovi, moralne sive zone i atmosfera konstantne prijetnje, ali sve to začinjeno je humorom koji često razbija ozbiljnost. Dijalozi su puni referenci na pop kulturu i igre riječima (posebno na temu sira), što daje igri dodatni šarm.
Veliku ulogu ima i glasovna gluma. Troy Baker kao Jack Pepper odrađuje fantastičan posao, dajući liku karizmu i autentičnost kakvu očekujemo od jednog od najpoznatijih glasova industrije.
Najveći adut igre bez sumnje je njezin vizualni stil. Mouse: P.I. For Hire koristi crno-bijelu estetiku inspiriranu ranim animacijama, nešto poput Steamboat Willie ere. Sve u igri – likovi, oružja, pa čak i interaktivni objekti – izgleda kao da je nacrtano rukom i oživljeno u 3D prostoru. Taj spoj 2D spriteova i 3D okruženja funkcionira iznenađujuće dobro i daje igri jedinstven vizualni identitet.
Unatoč početnim sumnjama, čitljivost nije problem. Neprijatelji, objekti i interakcije jasno su vidljivi, čak i u monokromatskom prikazu. Dapače, stil doprinosi atmosferi i dodatno naglašava noir ton.
Kad maknete stil i humor, dolazimo do srži igre – pucanja. I tu Mouse: P.I. For Hire pruža solidno, ali ne i spektakularno iskustvo. Borba podsjeća na klasične “boomer shootere” poput Doom ili Quake, ali s nešto sporijim tempom i manjim arenama. Umjesto konstantnog kretanja i adrenalinske akcije, često ćete stati, nanišaniti i eliminirati neprijatelje s distance.
Oružja su funkcionalna, ali u početku prilično generična – pištolj, sačmarica i mitraljez. Kasnije se pojavljuju zanimljiviji elementi, ali ostaje dojam da je tu moglo biti više kreativnosti, pogotovo s obzirom na ostatak igre. Ipak, borba nikad nije dosadna – samo ne doseže vrhunce koje bi mogla.
Ono što donekle nadoknađuje jednostavniji combat jest interakcija s okolinom. Mouse: P.I. For Hire obiluje slapstick humorom – možete srušiti klavir na neprijatelje, aktivirati zamke ili raznijeti zidove eksplozivima. Posebno su zabavni “totally normal wall” natpisi koji jasno daju do znanja da zid nije ni približno normalan.
Ovi elementi daju borbi dodatnu dimenziju i nagrađuju igrače koji eksperimentiraju.
Za razliku od mnogih FPS-ova, Mouse: P.I. For Hire ne forsira konstantnu akciju. Umjesto toga, igra pametno balansira između borbe i istraživanja.
Možete razgovarati s NPC-ima, čitati bilješke i tražiti skrivene predmete. Tu su i kolekcionarski elementi poput stripova, novina i kartica koje otključavaju mini-igre. Kako napredujete, otključavate i nove sposobnosti poput dvosturkog skoka, wall runa i glideanja. Sve ove mehanike više služe za istraživanje nego borbu, ali značajno proširuju mogućnost kretanja.
Leveli su kompaktni, ali prepuni tajni. Upravo ta sloboda ponekad može dovesti do neočekivanih situacija.
Primjerice, moguće je doći do određenih dijelova levela prije nego što biste trebali, što može izazvati konfuziju – kako u priči tako i kod igrača. Iako to rijetko blokira progresiju, jasno je da Mouse: P.I. For Hire nije uvijek spremna na takav pristup.
Mouse: P.I. For Hire nije bez tehničkih problema. Nestajanje dinamita nakon bacanja, ponavljanje tutoriala i povremeni problemi sa zvukom neki su od najznačajnijih. No, nijedan od tih problema ozbiljno ne narušava iskustvo. Radi se o sitnicama koje više nasmiju nego frustriraju.
Jedan od najugodnijih iznenađenja u Mouse: P.I. For Hire je audio. Jazz soundtrack savršeno prati noir atmosferu, a zvučni efekti dodatno naglašavaju crtani stil igre. Kombinacija glazbe, dijaloga i efekata čini Mouse: P.I. For Hire jednim od najupečatljivijih audiovizualnih iskustava godine.
Treba reći i kako Mouse: P.I. For Hire, za razliku od mnogih FPS naslova, nije pretjerano zahtjevan. Drugim riječima, ovdje se radi o poprilično pristupačnom naslovu. Ne morate biti hardcore fan žanra da uživate u Mouse: P.I. For Hire. No ako ste iskusniji igrač, to bi mogao biti problem jer će vam sigurno nedostajati izazova, pogotovo u kasnijim dijelovima igre kada pohvatate kontrole.
Mouse: P.I. For Hire nije savršen FPS, ali je nešto puno važnije – originalan. Njegov vizualni stil, humor i atmosfera izdvajaju ga iz mase i čine ga iskustvom koje vrijedi isprobati, čak i ako niste ljubitelj žanra.
Iako borba ponekad djeluje jednodimenzionalno, a tehnički problemi postoje, ako gledamo Mouse: P.I. For Hire kao cjelinu, radi se iznenađujućem naslovu. U moru naslova koji idu na sigurno, Mouse: P.I. For Hire spaja staru školu animacije s modernim igranjem i definitivno je naslov koji ne biste trebali propustiti.

Gameplay Trailer
Trailer
Gameplay Trailer
Trailer
Teaser
Gameplay Trailer
Trailer
Gameplay Trailer
Dev Diary
Trailer