Metaphor: ReFantazio je japanski RPG koji nam donosi japanski Atlus. Atlus ima 35-godišnju povijest razvoja igara a u istoj je postao poznat po serijalima kao što su Persona i SHin Megami Tensei. Sada su se udaljili od tinejdžerske drame i fokusirali su se na fantasy igru koja je igračima dostavila vrhunac ovog žanra. Metaphor: ReFantazio je onaj pravi japanski RPG, inspirirani nekim prošlim naslovima, ali s Atlusovim posebnim stilom koji učvršćuje ovog programera kao eminentnog za ovaj žanr.
KOJA JE UOPĆE PRIČA METAPHOR: REFANTAZIO?
Ako ste imalo upoznati s ovim žanrom, znate kako se politika često pojavljuje u Atlus igrama, ali nikad baš previše otvoreno. Narativ Metaphor: ReFantazio usredotočen je na izbore koji se odvijaju nakon smrti kralja. Odlučeno je kako će se održati turnir kako bi se odabrao sljedeći vladar kraljevstva. Ipak, Euchronia je svijet različitih naroda, tu postoje ljudi mačke, vilenjaci, pa čak i ljudi s rogovima. Svaki od tih naroda ima svoje poglede na svijet i naravno da im se razmišljanja razilaze. Upravo tu dolazi to zapleta u igri, gdje ista postavlja pitanje igraču: “Može li se ovo kraljevstvo uistinu ujediniti?”. No, vratimo se na turnir, dakle svatko može sudjelovati na turniru, od običnog čovjeka do moćnog vrhovnog svećenika. Što naravno znači da šanse za pobjedu nisu svima jednake.
Pravo je vrijeme da vas upoznam s protagonistom Metaphor: ReFantazio, a on je plavokosi mladić – Elda. Pripadnik je rase koja se nalazi na samom dnu ljestvice, ona je omražena i diskriminirana od ostatka društva. Njegova je misija da postane kralj i uništi sve predrasude o svojoj rasi. Zanimljivo je i kako su iz Atlusa implementirali pet vrlina koje kralj mora imati. Između ostalih, tu je i tolerancija kao jedna od pet, a kroz igru ćete se susresti s još nekima kao što je mudrost i hrabrost.
POVRATAK U FANTASY SVIJET
Odlukom da Metaphor: ReFantazio bude smješten u fantasy okruženju znači da se Atlus oslanja na stereotipe uspostavljene davnih 90-ih godina. Naravno, to uključuje bitke pune magija, kuhanje i pecanje, borbu u koloseumu protiv velikih čudovišta, misteriozne prognanike, ponosne vitezove, umišljene plemiće, predvidljivu priči i naravno, negativca nalik Sephirothu iz Final Fantasy serijala. Srećom za ovaj naslov, koliko god sve to bilo predvidivo, Atlus je pokazao da su pravi veterani ovog žanra jer su sve učinili neobičnim i ekscentričnim. Ako će vam Metaphor: ReFantazio biti prvi ovakav naslov, onda vam nije poznato kako obično u ovakvim igrama svijet istražujete uz pomoć zračnog broda. Ovdje je slučaj isti, uz jedno veliko ali. Gauntlet Runner je vaš leteći brod kojeg pokreću strojevi na paru i ima ogromne noge. Tako da zapravo možete hodati i letjeti na njemu. Shvaćate li sada zašto sam rekao da je sve predvidljivo, ali opet vrlo neuobičajeno?
METAPHOR: REFANTAZIO IMA SAVRŠENU SIMBIOZU BORBE I DRUŠTVENIH ELEMENATA
Ono što jako uzdiže Metaphor: ReFantazio iznad svih onih stereotipa koje sam naveo u prethodnom ulomku je mehanički dio i kreativni. Atlus je ovdje stvorio jednu savršenu simbiozu između borbe i društvenih elemenata u igri. Metaphor: ReFantazio vas na neki način tjera da produbite odnose s određenim likovima jer vas tada igra nagrađuje. Neki likovi će vam dati pristup novim Archetypesima koji vam puno pomažu u borbi. Drugim riječima, s pomoću njih imate pristup novoj magiji i sinkroniziranim potezima koji su jako koristi u igrinoj borbi. Igrači također zarađuju novac od borbi, koje onda možete koristiti za kupovinu bolje opreme ili pak otključavanje novih Archetypes. Ono što mi se jako dojmilo je način na koji kada se igrina priča malo proširi, postoji više načina na koje možete jačati vaše kraljevske atribute. Tada možete i pomoći vašim suputnicima da prodube svoje odnose i tako u krug. Iako se možda čini kao dosadan proces, vjerujte mi nije, svaki ciklus postoji nešto novo, što vas dovoljno zaintrigira da prođete isti i započnete novi. Za vrijeme igranja dobio sam osjećaj kao da sve što radim, odnosno da svaki element u igri ima svoju svrhu koja polako postaje veća. U Metaphor: ReFantazio uvijek napredujete, uvijek nešto postižete i to se cijeni od strane igrača.
BORBE SU JAKO DOBRO NAPRAVLJENE
Iako je ovdje riječ o turn-based borbi, koje nisam baš preveliki fan, u Metaphor: ReFantazio mi se svidjela. Kao i kod Atlusovih drugih igara, Persona i Shin Megami Tensei, likovi mogu iskoristiti elementarne slabosti svojih neprijatelja kako bi stekli prednost u borbi. Ovdje do izražaja dolaze Archetypesi, koji u praksi omogućuju promjenu između čarobnjaka, ratnika i slično. Drugim riječima, Archetypesi omogućuju igraču da mijenja klasu svojeg lika. Svaki lik može uzeti bilo koji Archetype, a kroz produbljivanje odnosa s drugim likovima može evoluirati svoj Archetype u neke nove oblike. Nakon određenog vremena, likovi se mogu pojačati tako što naslijede vještine jedni od drugih, što dovodi do velike količine prilagodbi. Nikada ne znate hoće li neki čarobnjak dobiti dodatnu healing moć ili će pak ratnik početi bacati magije. Sve je smisleno napravljeno i osmišljeno, a mislim da vam ne moram posebno naglašavati koliko je ovaj sustav detaljan. No, moram priznati kako nije previše težak sustav za naučiti, možda je to samo do mene, ali smatram da igrači neće imati previše poteškoća s istim.
NE BRINITE SE METAPHOR: REFANTAZIO VAM DAJE MOGUĆNOST ISTRAŽIVANJA
Ne svodi se sve na priču o politici i borbu, Metaphor: ReFantazio ima staromodan, ali opet veličanstven osjećaj avanture. Nije svako područje moguće istražiti i karta mi se nije previše dojmila, ali svijet Metaphor: ReFantazio se čini puno većim nego što je to slučaj u Persona naslovima. Uglavnom je svaka karta vezana za jedan grad i to omogućuje Atlusu da razvije svoju kreativnost U jednom trenutku vašu zabavu istraživanja prekida suparnički kandidat koji je željan bitke, a već u sljedećem trenutku uživate u miru, razmišljajući o ljepoti krajolika u kojem ste se našli.
Kao i Persona, Metaphor: ReFantazio koristi sustav kalendara gdje je za svaki zadatak potreban određeni broj dana kako bi se mogao završiti. Drugim riječima, od igrača se traži da upravlja svojim vremenom između misija i društvenih aktivnosti što je bolje moguće. Međutim, to znači da priči može nedostajati hitnosti dok kružite danima, ne radeći ništa, jer čekate sljedeći dio priče. Isto vrijedi i za sporedne zadatke, koji se nekada mogu činiti previše neozbiljnima. Ali, treba priznati kako u Metaphor: ReFantazio igrači uvijek imaju nešto za raditi.
ZA KRAJ…
Metaphor: ReFantazio je igra u kojoj uvijek imate nešto za raditi. Ako želite prijeći igru u potpunosti trebat će vam otprilike 110 sati igranja, a nekim igračima ni to nije dovoljno. Mislim da ta rečenica dovoljno govori za ovu igru. To je klasični japanski RPG u kojem pak ništa nije klasično i staromodno. Iako je igra građena na stereotipima iz 90-ih godina, ima potpuno drugačiji ton. Smatram je ovo naslov koji jednostavno morate zaigrati, a dokaz tome su i odlične ocjene velikih kritičara. Metaphor: ReFantazio je dokaz da je Atlus i dalje na razini, te da će nam u budućnosti dostaviti još ovako dobrih naslova.
