Kada je Bungie najavio povratak serijala Marathon, mnogi su očekivali klasični FPS u stilu studija koji stoji iza Halo i Destiny franšiza. Umjesto toga, dobili smo nešto potpuno drugačije – extraction shooter koji pokušava spojiti napetost, lootanje i PvPvE borbu u jedinstveno iskustvo. Nakon više desetaka sati igranja, jedna stvar mi je kristalno jasna: Marathon nije igra za svakoga, ali oni koji joj daju vremena mogli bi pronaći jednu od najuzbudljivijih pucačina današnjice.
U svojoj srži, Marathon prati već dobro poznatu formulu: opremiš se, uđeš na mapu, skupljaš loot, obavljaš zadatke i pokušavaš izvući živu glavu. No razlika je u izvedbi. Bungie je uspio uhvatiti ono što ovaj žanr čini posebnim – konstantnu napetost. Svaka runda nosi stvarni rizik. Ako pogineš, gubiš sve. Nema sigurnih spremnika, nema “backup plana”. Upravo taj osjećaj gubitka daje težinu svakoj odluci. Hoćeš li riskirati još jednu zgradu za bolji loot ili odmah krenuti prema izlazu? Hoćeš li napasti drugog igrača ili ga pokušati zaobići?
Kad sve klikne, Marathon pruža nevjerojatan adrenalin. Uspješno izvlačenje s rijetkom opremom donosi osjećaj zadovoljstva koji rijetko koja igra može replicirati.
Ako postoji jedna stvar koju Bungie radi bolje od većine industrije, to je osjećaj pucanja. I pogodite što?Marathon tu nije razočarao.
Oružja imaju težinu, trzaj i zvuk koji ih čini zadovoljavajućima za korištenje. Od sačmarica koje tresu ekran do preciznih snajpera – svako oružje ima svoju ulogu i identitet. Nakon nekoliko sati igranja, jasno je da je gunplay jedan od najvećih igrinih fortea. S vremenom se otključavaju jači attachmenti i kombinacije koje dodatno produbljuju gameplay. Pronalaženje “savršene” kombinacije opreme postaje gotovo jednako važno kao i sama borba.
Velik dio napetosti Marathon kreira iz svoje pametne kombinacije PvE i PvP elemenata. AI neprijatelji nisu samo smetnja – oni aktivno utječu na tijek igre. Roboti patroliraju mapom, koriste taktike, okružuju igrača i često vas prisiljavaju na borbu. Problem je što svaka borba generira buku, a buka privlači druge igrače.
To stvara zanimljivu dinamiku: čak i kada kontroliraš situaciju protiv AI-ja, nikad nisi siguran jer te netko može promatrati iz daljine. PvP borbe su brze i brutalne. Time-to-kill je nizak, što znači da jedan krivi potez može značiti kraj. Nema puno prostora za greške – pozicioniranje i reakcije su ključne.
Marathon se može igrati solo ili u timu, ali iskustvo se drastično razlikuje. Igranje u timu donosi sigurnost i veću šansu za preživljavanje. Komunikacija je ključna, a koordinirani napadi često odlučuju ishod borbe. S druge strane, igranje s random igračima bez mikrofona često završava katastrofom.
Solo igranje, pak, pretvara Marathon u gotovo survival horror iskustvo. Svaki zvuk, svaki korak i svaka sjena postaju potencijalna prijetnja. Napetost je još veća, ali i nagrada kada uspiješ preživjeti. Osobno nisam previše vremena proveo igrajući solo, upravo zbog straha da ne izgubim većinu dobre opreme koju sam posjedovao u tom trenutku.
Kada sam se već dotakao solo igranja moram spomenuti jednog posebnog Runnera – Rooka. Rook je zanimljiv jer s njime ne morate raditi zadatke i zapravo ste prisiljeni ući u solo mečeve protiv timova od tri igrača. Ovaj Runner primarno služi za skupljanje opreme, ali morate biti uvjereni u svoje vještine igranja Marathona.
Marathon svoj sustav progresije temelji se na frakcijama, zadacima i lootu. Kako napreduješ, otključavaš bolje sposobnosti, opremu i pasivne bonuse. No, problem je što sustavi nisu uvijek jasno objašnjeni. Opisi itema često su nejasni, a odluke se ponekad svode na jednostavno biranje “bolje boje” (plavo > zeleno > sivo).
Skill tree također djeluje nedorečeno. Nema jasnih build putanja, što umanjuje osjećaj napretka. Ipak, s vremenom sve sjedne na svoje mjesto. Marathon postaje razumljivi, ali to ne znači da je sustav dobro dizajniran – samo da se na njega navikneš.
Jedan od najvećih problema kod Marathona je korisničko sučelje. UI je prenatrpan, neintuitivan i zahtjeva dosta vrijeme za snalaženje. Navigacija kroz inventory, zadatke i frakcije često je frustrirajuća. Lootanje zna biti zbunjujuće, a pronalaženje ciljeva na mapi ponekad nepotrebno komplicirano.
Ovo je veliki minus jer Marathon već ima visok “entry barrier”. Novi igrači bi mogli brzo odustati prije nego što igra pokaže svoje prave kvalitete.
Trenutno dostupne mape su funkcionalne, ali ne ostavljaju snažan dojam. Perimeter i Dire Marsh služe kao uvod, dok Outpost donosi zanimljiviju vertikalnost i intenzivnije borbe. Problem je što se najbolje stvari otključavaju tek kasnije, što može odbiti igrače u ranoj fazi.
S druge strane Marathon ima strašno zanimljiv i privlačan vizualni stil. Kombinacija futurizma, jarkih boja i minimalističke arhitekture me osvojila. No vibrantne boje ne znače da atmosfera u velikoj većini situacija nije jeziva i misteriozna. Jednostavno se ne osjećate sigurno, a to je pokazatelj da je Marathon vrlo dobar extraction shooter.
Bungie je pokušao stvoriti dubok i misteriozan svijet, što su i uspjeli, ali način pripovijedanja neće odgovarati svima. Umjesto klasičnih cutscena, priča se otkriva kroz pozadinski lore, dijaloge i frakcije. To bi značilo da Marathon traži dodatni angažman od igrača. S obzirom na to da je ovdje riječ o extraction shooteru koji ima zabavan i napet gameplay, mislim da je Bungie ovdje promašio.
Za neke će ovakav pristup priči biti plus, za druge nepotrebno opterećenje. Osobno, svijet djeluje intrigantno, ali teško je potpuno se povezati s njim bez dodatnog istraživanja.
Samo ću se kratko dotaknuti uvijek vruće teme u gamingu – mikrotransakcije. Kao live-service igra, Marathon donosi battle pass i više valuta. Sustav nagrađivanja nije loš, ali ponuda u shopu djeluje slabo. Kozmetika nije dovoljno atraktivna, a cijene su diskutabilne. Postoji osjećaj da monetizacija nije dovoljno promišljena i da bi mogla negativno utjecati na dugoročnu percepciju igre.
Najveće pitanje nije kakav je Marathon sada, nego kako će izgledati za šest mjeseci. Gameplay loop je zabavan, ali postoji rizik od repetitivnosti. Bungie je najavio redovite updateove, nove mape i modove, što je dobar znak, ali pitanje je hoće li to biti dovoljno.
Extraction žanr je specifičan i ne privlači široku publiku. Marathon bi mogao postati hit unutar niše, ali mainstream popularnost je nešto drugo pogotovo kada žanrom vladaju naslovi poput ARC Raidersa.
Marathon je kompleksna, zahtjevna i često frustrirajuća igra. Ima problema s UI-jem, progresijom i pristupačnošću, ali ispod svega toga krije se izuzetno kvalitetan extraction shooter. Gunplay je vrhunski, napetost tijekom mečeva je stvarna, a svaki uspješan run donosi ogromno zadovoljstvo. Bungie je očito razumio što extraction žanr čini uzbudljivim i to je uspio prenijeti bez dijela frustracija koje su mučile igre poput Escape from Tarkov.
Uz spomenuti problem s UI-jem, sustavom progresije i pristupačnošću, tu su i problemi poput mehanika koje djeluju kao da traže previše vremena i strpljenja od igrača. Određene dizajnerske odluke ostavljaju dojam da iskustvo nije u potpunosti izbalansirano između zabave i “grinda”.
Ako tražite laganu pucačinu za opuštanje – ovo nije to. Ali ako ste spremni uložiti vrijeme i trud, Marathon bi vas mogao potpuno osvojiti. U konačnici, Bungie je napravio nešto hrabro i drugačije. Možda nije savršeno, ali definitivno je zanimljivo – i za pravu publiku, itekako vrijedno igranja.
Announcement Trailer
Teaser
Gameplay Trailer
Gameplay Trailer
Gameplay Video
Cinematic Trailer
Dev Diary
Dev Diary
Release Date Trailer
Launch Trailer
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
