U vremenu kada igre često nude interaktivne mape, waypointove i jasne upute gdje ići i što raditi, Hell is Us se odlučio za potpuno drugačiji pristup. Ovdje nema strelica koje vas vode za ruku, nema dnevnika koji uredno bilježi sve što ste saznali, pa čak ni tutoriala koji vas detaljno uvodi u svijet. Sve što imate su vaše oči, pamćenje i volja da istražujete. Sličan pristup imao je Atomfall prije par mjeseci, samo što imam osjećaj da je Hell is Us otišao za koju razinu više, a to ne mora nužno biti dobro. Za neke će način na koji vas Hell is Us baci u igri biti frustrirajuć, za druge će pak to biti najosvježavajuće gaming iskustvo u posljednje vrijeme.
Hell is Us ne pokušava biti igra za sve i to je možda njegova najveća snaga. Glavni protagonist, Remi, vraća se u svoju domovinu Hadeu, razorenu ratovima i okupiranu tajanstvenim stvorenjima poznatim kao Hollow Walkers. Njegova motivacija nije klasična herojska potraga, već osobno putovanje. Remi se vraća svojim korijenima, te traži istinu o svojoj obitelji, a na tom putu se suočava s prošlošću. Hadea je prikazana kao zemlja prepuna očaja. Već kroz prvih nekoliko trenutaka jasno je da je ovo svijet u kojem nema puno nade. Ratni zločini, osobne tragedije i izopačeni kultovi isprepliću se u priči koja me često uhvatila nespremnog i moram priznati kako nisam očekivao ovakvu priču od soulish naslova. Developeri i autori priče se ne boje baviti osjetljivim temama kao što su samoubojstva, gubitci djece i političke urote. Upravo zbog takvih tema, Hell is Us često podsjeća na psihološki triler nego na klasičnu akcijsku avanturu koju su mnogi očekivali.
Prije nego što nastavim s recenzijom, mislim da moram odgovoriti na najčešće pitanje vezano uz Hell is Us – Je li ovo samo još jedan soulslike? Odgovor je ne, Hell is Us ide nekim drugim putem. Borbe jesu teške, neprijatelji su zastrašujući, a atmosfera mračna i u nekim trenutcima klaustrofobična. Ipak, smrt ovdje nije dio gameplay loopa, već je nešto što bi trebali izbjegavati, identično kao i u stvarnom životu. Za vrijeme igranja sam brzo shvatio da igra nije baš darežljiva kada je riječ o predmetima za healing. Uz tog, developeri su napravili stvarno dobar posao kod stvaranja osjećaja nesigurnosti. Upravo iz tih razloga sam igru opisao kao soulish naslov, ali s drugačijim pristupom.
Sada kada sam odgovorio na pitanja na koje se nadam da se barem netko od čitatelja pitao, treba reći nešto o najvećem adutu Hell is Us, a to je atmosfera. Hadea nije samo mjesto radnje, već služi kao lik za sebe. Riječ je o tmurnom, hladnom i mjestu punom tišine. Tu su naravno i Hollow Walkersi, bijela humanoidna stvorenja koja nemaju lice, nego prazninu. Izgledaju kao da su pobjegli iz Silent Hilla, a njihove kretnje i animacije dizajnirane su da vas uznemire – spoiler alert, uspijevaju u tome. Postoje emocije koje igraju ključnu ulogu u gameplayu. Tuga, Bijes, Strah i Ekstaza su oznake za oružja, sposobnosti i neprijatelje, ali osim toga, emocije služe kao temeljni koncept na kojem se gradi čitava mitologija igre. Sve u svijetu Hell is Us vezano je s ljudskom psihom i emocijama, upravo zbog toga su se developeri odlučili na neke teže teme koje sam prethodno naveo.
Kao što sam već rekao, Hell is Us je najbolje opisao kao soulish naslov. Borba se uvelike oslanja na oružja poput mačeva, sjekira, koplja i malo većih mačeva. Od mehanika imate blok, parry i dodge, no dobra vijest je što parry nije nužan za preživljavanje. Iako vam parry može olakšati igru, uspjet ćete preživjeti i ako ga potpuno ignorirate. To je nekako osvježavajuće, jer mnogi noviji naslovi forsiranju mehanike koje nisu za svakoga. Sva oružja se može nadograđivati i nadopunjavati emocijama koje dodaju posebne efekte. Osim oružja, važno mjesto u gameplayu zauzima i dron, kojeg Remi doslovno ukrade od mrtve spasiteljice na početku igre. Isprva je koristan za ometanje neprijatelja, a kasnije se može nadograditi pa vam može koristiti u raznim situacijama, uključujući i napade.
Najveći zaokret u odnosu na tipične akcijske igre je odsutnost waypointova i interaktivnih mapa. Igra vas ne vodi za ruku, sami morate pratiti tragove, pamtiti ili zapisivati šifre, čitati, ispitivati ljude i na taj način otkrivati vaš put dalje. Zbog nedostatka waypointova Hell is Us me podsjetio na Atomfall, igru koja je pratila sličan recept. Nedostatak istih je razlog zbog kojeg ovaj naslov nije za sve, ipak je igra puno teža kada nema mape koja vam pomaže u svemu i mnogi igrači bi vrlo brzo mogli postati ne zainteresirani za Hell is Us. No, lada uspijete riješiti zagonetku ili pronaći skriveni prolaz, osjećaj zadovoljstva je ogroman. Isto tako, povremeno može biti frustrirajuće kada ne znate što vam nedostaje ili kada ste previdjeli mali detalj na drugom kraju mape.
Hell is Us ima iznenađujuće dobru ponudu sporednog sadržaja. Side questovi su podijeljeni na Mysteries (istraživanja i zagonetke), te Good Deeds (pomaganje NPC-jevima). Neki imaju vremenska ograničenja, ali igra vam to nikada ne kaže izravno. Možete ih propustiti jednostavno jer ste napredovali u glavnoj priči, što može biti frustrirajuće, ali povećava osjećaj realnosti, do kojeg Hell is Us jako drži. Igra vam želi poručiti da se svijet, barem u njoj, ne okreće oko vas. Što se zagonetki tiče, one su često vrlo maštovite. Rješavanje kodova ili traženje skrivenih tragova daje osjećaj istraživanja, a najbolje nagrade dolaze upravo iz ovih sporednih zadataka. Ako želite moćan build, isplati se lutati i istraživati.
Iako Hell is Us ima fantastičnu atmosferu, nije ovdje riječ o naslove bez mana. Igra je malo čudna kada je riječ o tekstu, on je jako sitan i teško čitljiv. Osobno nisam imao prevelikih problema s njim, ali na društvenim mrežama je dosta igrača pričalo upravo o tome. Najveći problem je nedostatak opcija da se tekst učini pristupačnijim. No dobro, problem stvarno nije prevelik i vjerujem kako će developeri učiniti nešto po tom pitanju kada vide feedback igrača. Osim teksta, meni osobno veći problem je navigacija, iako je nema i sa time se suočite odmah na početku, igra nema opciju pisanja vlastitih bilježaka. To bi značilo da ako propustite trag, vraćanje i lutanje do istih može stvarno potrajati. Drugim riječima, ili ste osuđeni na lutanje ili ćete kao ja imati blokić na kojem ćete zapisivati važne detalje. Za kraj, posljednja zamjerka koju imam je igrin pacing. Većina sadržaja je stvarno zanimljiva i osvježavajuća, povremeno imate prazne hodove koji znaju biti frustrirajući i iscrpljujući. S druge strane, svijet je vizualno upečatljiv, borba fluidna, a zvučni dizajn odrađuje ogroman posao u stvaranju paranoične atmosfere.
Hell is Us nije igra za svakoga. Ako volite lagane avanture s puno uputa, jasno označenim ciljevima i pristupačnim tempom, bolje preskočite ovaj naslov. Ali, ako ste spremni na igru koja testira vašu upornost, nagrađuje istraživanje i stavlja vas u svijet gdje nitko nije siguran, onda ćete u Hell is Us pronaći jedno od najintenzivnijih iskustava ove godine. Iako pati od tehničkih problema i ponešto nespretnog pristupa tekstu i navigaciji, Hell is Us uspijeva stvoriti atmosferu koju je teško zaboraviti. Ovo je igra koja traži puno od vas, ali vam jednako toliko i vraća.
Gameplay Video
Announcement Trailer
Release Date Trailer
Gameplay Trailer
Gameplay Trailer
Trailer
Deep Dive
Demo Trailer
Diving into the Dungeons
Trailer
