Postoje dvije stvari koje mi posebno smetaju u aktualnom pristupu Sonyja prema PlayStation 5 ekskluzivama. Prva je gotovo potpuni fokus prema velikim i skupim igrama koje se guraju kao “razlog za kupnju PS5 konzole”. Iako su takvi projekti impresivni, posljednjih godina nedostaje raznolikosti. Drugi problem je višegodišnje najavljivanje igara prije njihovog izlaska, u pokušaju stvaranja hypea koji često ne uspije održati interes publike. Upravo je zato iznenadni shadow drop God of War Sons of Sparta tijekom posljednjeg State of Playa bio pravo i ugodno iznenađenje. Osim toga, ovo je potencijalni znak da Sony ipak sluša kritike koje dobiva.
God of War Sons of Sparta upravo je ona vrsta projekta kakvu bih volio viđati češće. Nije riječ o punokrvnom AAA naslovu, ne pokušava biti tehnički spektakl, niti je još jedan nesretni pokušaj live service naslova. Umjesto toga, dobili smo 2D metroidvaniju u pixel art stilu, razvijenu od manjeg tima, Mega Cat Studios, uz podršku Santa Monica Studija, koja služi kao prequel.
Ono što odmah na početku recenzije moram reći je da God of War Sons of Sparta nije revolucionarna metroidvania koja će promijeniti žanr. Ali je kompetentna, fokusirana i napravljena s jasnom vizijom.
Radnja igre God of War Sons of Sparta prati mladog Kratosa i njegovog brata Deimosa, poznatog iz Ghost of Sparta, tijekom njihove prve misije izvan zidina Sparte. Riječ je o osobnoj potrazi koja ima daleko veći narativni značaj nego što se u početku čini.
Osobno mi se dojmio ovaj pristup priči jer prikazuje Kratosa prije tragedija koje su otjecale na njega i probudile mržnju prema bogovima. U God of War Sons of Sparta Kratos još vjeruje grčkim bogovima, emocionalno je otvoreniji, snažno vezan uz brata i daleko od figure koje poznajemo iz drugih God of War naslova. Ovdje je on još uvijek samo izuzetno talentirani mladi Spartanac.
Unatoč ograničenjima, God of War Sons of Sparta vrlo uspješno gradi svijet i priču. Glasovna gluma je iznenađujuće dobra, a posebno vrijedi istaknuti Terrencea C. Carsona, originalnog Kratosa iz prvih igara, koji u ulozi starijeg Kratosa pripovijeda ovu priču svojoj kćeri. S druge strane, tempo često pati zbog ne mogućnosti preskakivanja dijaloga i cutscena, koje se svode na pixel art likove koji klimaju glavama dok se na dnu ekrana izbacuje gomila teksta. U žanru poput metroidvanije, ovo zna narušiti ritam igranja.
Što se same metroidvania strukture tiče – God of War Sons of Sparta je dobar, ali nije izvanredan. Ne donosi nove mehanike niti pokušava revolucionirati žanr. Gameplay prati provjereni recept kod kojeg nema greške: istraživanje, povratak na stara područja s novim sposobnostima i postepeno otključavanje svijeta.
Jedini pravi “God of War” element u gameplayu nije, kako biste možda očekivali, Blades of Chaos. Umjesto toga, većinu vremena koristite koplje, uz povremeni pristup sekundarnom oružju. Sustav opreme preuzet je iz novijih God of War igara, ali ni ovdje nije pretjerano dubok.
Borba nije loša, ali je pomalo jednolična. Budući da je Kratos još dijete, nije posebno snažan, što znači da se igra snažno oslanja na izbjegavanje i pariranje. Koplje nanosi ograničenu štetu, dok korištenje dodatnog oružja troši magiju. Obični neprijatelji brzo postaju repetitivni jer su često tek varijacije istih modela, ali boss borbe su daleko najjači dio God of War Sons of Sparta. Iako ponekad pate od naglog skoka težine, upravo one pružaju najveći izazov i zadovoljstvo.
God of War Sons of Sparta možete završiti za oko 10 sati, ali cijela mapa prepuna je sporednih aktivnosti, skrivenih izazova i dodatnih ciljeva. Ponekad ih ima i previše, pogotovo jer nagrade često nisu osobito uzbudljive. Najčešće su to blood orbs koje služe za nadogradnje u skromnom skill treeu. Volio bih da je skill tree u God of War Sons of ipak malo detaljniji, ali dobro, igra to kompenzira kroz istraživanje.
Istraživanje je zabavno, osobito zahvaljujući kreativnim detaljima poput korištenja zvučnika na kontroleru koji vam omogućuju da “čujete” duhove koji otkrivaju skrivene tajne. Takvi detalji su uvijek dobrodošli i drago mi je vidjeti da Sony inzistira na njima iako je PlayStation 5 konzola već dugo među nama.
Vizualno, God of War Sons of Sparta izgleda pristojno, ali u svijetu prepunom vrhunskih pixel art metroidvania igara, rijetko kada ostavlja bez daha. S druge strane, zvuk je apsolutni vrhunac – glazbu potpisuje Bear McCreary, poznat po radu na modernim God of War igrama, i to se itekako osjeti. Glasovna gluma je kvalitetna, ali pretjerana količina tinejdžerskih “one-linera” ponekad narušava osjećaj antičke Grčke.
God of War Sons of Sparta nije metroidvania koja će se pamtiti kao žanrovski klasik. No kao narativni prolog, povratak grčkoj mitologiji i primjer manjeg, fokusiranog projekta, ova igra pogađa u srž onoga što Sonyju već neko vrijeme nedostaje.
Njena skromnost i manji opseg možda su joj i najveća snaga. Radije bih vidio nekoliko ovakvih igara godišnje nego još jedan live service naslov koji će nestati za par mjeseci, da gledam u tebe Concord!

Announcement Trailer
