Ghost of Yōtei RECENZIJA

Pet godina nakon izlaska Ghost of Tsushima, studio Sucker Punch vraća se u Japan s naslovom koji ne samo da poštuje korijene serijala, već ih redefinira. Ghost of Yōtei nije samo nastavak, to je evolucija. I dok je Jin Sakai bio simbol borbe između časti i nužnosti, nova protagonistica, Atsu, vodi nas na sasvim drugačije putovanje, ono koje istražuje tamniju, osobniju stranu osvete, preživljavanja i pronalaska vlastitog identiteta.

PRIČA O OSVETI ISPRIČANA NA DRUGAČIJI NAČIN

Ghost of Yōtei započinje brutalno. Atsu, kći običnog kovača, gubi cijelu obitelj u masakru koji izvodi zloglasna banda poznata kao Yōtei Six. Za razliku od Jina, ona nema status, ime ni titulu koju bi mogla izgubiti. Atsu kroz priču vodi bol, bijes i velika želja za osvetom. Razlika koju smo dobili između protagonista u ova dva naslova znatno mijenja njihov ton. Ghost of Tsushima je prikazao priču u kojoj je Jin morao prekršiti svoj kodeks kako bi mogao spasiti svoj narod. S druge strane imamo Atsu koja je kao mlada izgubila svoju obitelj i kroz cijeli život je bila vođena mržnjom prema Yōtei Six. Atsu nije samuraj, već plaćenica, prepuštena sama sebi u svijetu koji joj ne priznaje vrijednost. Za razliku od Jina, koji je vodio dvostruki život između samuraja i duha, Atsu nikada nije imala luksuz izbora. Njezina moralna siva zona nije izbor nego nužnost i to se vidi u svakom dijalogu ili odluci. Dok su Jina pratile sjene časti, Atsu prate sjene prošlosti (ne ona užasna serija na RTL-u) i to ju čini savršeno napisanim likom.

Sucker Punch je napravio maestralan posao u oblikovanju Atsu kao lika. Njezina priča od obične osvetnice do legende usporediva je s najboljim pričama koje dolaze iz svijeta japanskih filmova. Ako je vjerovati informacijama koje kruže internetom, Sucker Punch je bio inspiriran filmovima poput Lady Snowblod i Seven Samurai, ali to smo već vidjeli i u Ghost of Tshushimi. Atsu, je u nekim trenutcima priče predstavljena kao Onryō, inače japanski duh osvete, pa zbog svoje brutalnosti postaje simbol straha, ali i tuge. Igrači kroz flashbackove upoznaju njezinu prošlost, dane provedene s obitelji, sate provedene u radionici s ocem, nježno rivalstvo s bratom, satovi učenja sviranja s majkom. Ono što mi se posebno svidjelo u Ghost of Yōtei je način na koji je ispričana priča vođena osvetom. Sucker Punch je shvatio da je to priča ispričana preko 100 puta u gaming svijetu pa su se odlučili promijeniti svoj pristup. U trenutku kada Atsu konačno stane pred vođu Yōtei Sixa, shvatite da ovo nije bila priča o osveti nego o prihvaćanju. Ghost of Yōtei uči kako živjeti s prošlošću koja vas progoni. Iako sam stvarno uživao u načinu na koji je Sucker Punch odlučio ispričati Atsuinu osvetničku priču, moram priznati da mi je čudno kako igra nema različite završetke. Ne kažem da je to nužno loše, ali volio bi da su igrači mogli utjecati na završetak igre, kao što je to bio slučaj u Tshushimi.

EZO IZGLEDA PREDIVNO

Iako se ne smije oduzeti ništa od priče koju Ghost of Yōtei priča, svijet koji istražujemo je predivan i uvelike doprinosi igračevom iskustvu. Mislim da je to svima bilo jasno već u samom uvodu. Jedna scena je posebno prikazala prirodne ljepote otoka, ali cijeli uvod je nešto što bi Sucker Punch mogao pretvoriti u svoj zaštitni znak. Drugim riječima, art direkcija koju su napravili je odlična. Ezo je sjeverni otok Japana i ovdje je prikazan kao kontrast između ljepote i brutalnosti. Nešto slično smo vidjeli u Tsushimi – jednog trenutka jašete kroz prostrane ravnice obasjane zalaskom sunca, a već idućeg naletite na spaljeno selo s obješenim ljudima i crnim dimom koji se vidi na kilometre. Ghost of Yōtei vas stalno tjera da gledate i to ne mapu, ni HUD, nego svijet koji istraživate vašim konjem. Prepoznatljivi Guiding Wind se vratio u punom sjaju, a osim njega, s vremena na vrijeme se pojavi zlatna ptičica koja vas vodi do mjesta koje je vrijedno vašeg vremena. Kao i prethodnik, Ghost of Yōtei potiče na istraživanje bez vođenja za ruku. Atsu će skoro svaki susret s mještanima iskoristiti kako bi dobila informacije o Yōtei Six i moram priznati da mi je to nekada bilo zamorno. Nećete dobiti samo informacije o svojim neprijateljima, često je tu riječ o kupkama koje vam povećavaju maksimalan život i nekim drugim skrivenim lokacijama. Kao ni Tshushima, Ghost of Yōtei također nema markere, igra od igrača traži znatiželju, a zbog ljepote okoliša koji istražujete to funkcionira sjajno. Nigdje vam se ne žuri, uživate u svemu što vidite, još ako upalite raytracing mod, uvjeren sam da ćete puno vremena provesti u Photo Modu. Treba pohvaliti i zvuk koji je na zavidnoj kvaliteti. Zvuk udaraca, šum lišća, udaljeno urlikanje vukova, sve to doprinosi igračevom iskustvu. Gluma je iznimna, posebno u japanskoj verziji, gdje svaka rečenica nosi emociju i težinu.

BORBA JE JEDAN OD NAJVEĆIH FORTEA IGRE!

Tsushima nas je razmazila s borbom, a Ghost of Yōtei je samo nastavio tamo gdje smo stali. Borba ima nekoliko novitete koji odgovaraju Atsuinoj osobnosti kao što je bacanje katana i koplja na vaše neprijatelje i to mi se jako sviđa. Ovakve stvari stalno podsjećaju igrača da Atsu nema istu disciplinu kao Jin, ali je odličan borac. Umjesto četiri stava, ovdje imamo pet oružja: katanu, odachi, kusarigamu, dvostruke katane i yari. Svako oružje ima vlastitu dinamiku i prednosti, a igra te neprestano potiče da eksperimentiraš, pogotovo u situacijama koje dolaze pred sami kraj igre kada vas svaki tip neprijatelja napada. Oružja su, osim noviteta, u borbu unijeli dozu zabave i atraktivnosti. Još kada nešto kasnije u priči otključate pištolje, raznolikost postaje još veća, a isto vrijedi i za zabavu. U praksi, borbe su brze, precizne i izuzetno napete. Pogrešan potez znači smrt, pogotovo na težim težinama igre, pa je balans između napada, pariranja i izbjegavanja ključan. Pariranje, uz pomoć DualSense kontrolera, ima jako dobar osjećaj – svaki udarac, blok i trzaj prenosi se kroz haptičke vibracije. Kad Atsu zapali svoje oružje i probije oklop protivnika, rezultat je vizualno impresivan i kinematografski savršen. Vučica je također simpatičan i pozitivan dodatak borbi u Ghost of Yōtei. Ona može biti jako korisna, najviše u početku igre kada ste slabi pa vam ona daje drugu šansu prije smrti, tako što zaskoči vašeg neprijatelja prije nego što vas dovrši. Nešto što je jako korisno za znati prije nego što zaigrate Ghost of Yōtei je da ako želite vučicu u svojoj borbi, trebate se posvetiti razvoju njezini vještina. Vučica dobiva nove vještine nakon svake misije u kojoj joj pomognete da spasi druge vukove n Ezu. Zanimljivo mi je kako je upravo ta vučica ona iz Atsuine prošlosti i naravno da je se sjeća…

Na trenutak ću odlutati od ove teme jer moram pohvaliti iskorištavanje DualSense kontrolera. Mislim da Touchpad na kontroleru nikada nije bio toliko korišten kao u Ghost of Yōtei. Koristite ga za pisanje, slikanje, navigaciju, sviranje, kovanje, paljenje vatre… Naravno svaku ovu “mini-igru” možete preskočiti, ali kada su se developeri već toliko potrudili, bilo bi šteta ne iskoristiti punu moć DualSensea. Vratimo se na borbu, stealth segmenti nisu doživjeli nikakvu promjenu. Neka nova oružja poput kusarigame ima nove animacije i može biti zanimljiv za korištenje, ali ako bi usporedili stealth s Assassin’s Creed Shadows, Ghost of Yōtei nije dostojan protivnik. AI je pomalo glup u otkrivanju tijela jer mi se ni jednom nije dogodilo da otkriju tijelo koje stoji nasred njihove baze. Osim toga, stealth me nije oduševio ni u zatvorenim prostorijama, a to je najviše tako jer on gotovo da ni ne postoji. Nikada se nećete pronaći u situaciji u kojoj se morate sakriti ili pobjeći od vaših neprijatelja. Ponavljam, kada bi Ghost of Yōtei usporedili s Assassin’s Creed Shadows, Sucker Puchov naslov se ne bi proslavio.

RAZNOLIKE MISIJE I ZAGONETKE?!?!

Misija ima raznih, od klasičnih dvoboja na nekom estetski predivnom mjestu, do infiltracije neprijateljskih utvrda u kojima jako nedostaje dobar stealth sustav. Posebno bi istaknuo bounty misije u kojima Atsu lovi zloglasna imena po otoku, a te misije, osim što su dobro plaćene, pričaju svoje priče. Kada bi ponovno usporedili Ghost of Yōtei s Ubisoftovim naslovom, ovdje bi Yōtei izašao kao pobjednik. Radovao sam se ovim misijama jer su se potrudili ispričati pozadinsku priču svake mete. Jedna od njih je bio pjesnik , a u njegovu priču je upletena i ukleta flauta. Kako priča kaže, on ubija ljude kako bi mogao nastaviti svirati svoju flautu. To je samo jedna od priča, a kao što sam već rekao, svaka misija povezana s bounty huntingom je takva. Njih, uz naravno misije koje prate glavnu priču, bi izdvojio kao najbolje u igri.

Moram reći kako sam se ugodno iznenadio kada sam vidio da je Ghost of Yōtei uveo zagonetke u svoj gameplay asortiman. Imam osjećaj da je ovo više bio nekakav test da developeri vide kako će igrači reagirati, ali treba pozdraviti ovu ideju. Naime, zagonetke u Ghost of Yōtei su zapravo tajni kodovi i oni su također povezani s DualSense kontrolerom. Osim njih, postoje i zagonetke gdje vam poruka govori što trebate napraviti, odnosno u kojem smjeru trebate okrenuti kipove. Zagonetke su daleko od kompliciranih, ali smatram kako je to dobro jer bi one uvelike utjecale na igrin tempo. Još jedan razlog zbog kojeg su mi zagonetke dobro došle je taj što su služile kao osvježenje između borbe i istraživanja otoka. Nažalost, zagonetke u Ghost of Yōtei pojavljuju se samo u jednoj regiji, ali vjerujem kako ćemo dobiti puno više zagonetki u nekim drugim naslovima iz Ghost serijala.

NEKOLIKO NELOGIČNOSTI

Osim očitih propusta koje Ghost of Yōtei ima sa svojim stealth sustavom, postoje još dvije nelogičnosti koje mi nikako ne mogu ući u glavu. Prva je vezana za kameru koja često znat biti nespretna i to se naravno događa za vrijeme najnapetijih borbi. Ako kojim slučajem završite u uskom okruženju ili kada vas protivnici okruže, to vam je skoro zagarantirana smrt. U postavkama postoji opcija da upalite fokusiranje na neprijatelja što uvelike pomaže kod kontroliranja kamere. S vremenom se naviknete na kameru, ali nelogično mi je zašto ta opcija odmah nije uključena.

Sjećate se moje priče vezane za Atsuin nadimak koji dobije u jednom trenutku – Onryō. E pa, za nju bude raspisana tjeralica i što više problema radite Yōtei Sixu, to tjeralica postaje jasnija i postaje očito da ste vi na njoj. Malo mi je nelogično da nas nitko ne prepozna odmah i ne želi pokupiti nagradu koju “naša glava” nosi. Nije da ne postoji nikakva prijetnja, s vremena na vrijeme znate naletjeti na plaćenike koji vas žele ubiti, ali slično kao i u Star Wars Outlaws, igra vas predstavlja kao ogromnu prijetnju, a ispada da ljudi oko vas nisu baš toliko zainteresirani. No dobro, ovo nisu nikakvi ozbiljniji problemi, samo neke nelogičnosti koje sam htio podijeliti s vama.

KAMPOVI U KOJIMA KUHATE I TRENINZI SA SENSEIMA

Dizanje kampa je jedan od velikih noviteta u Ghost of Yōtei, a oni služe za kuhanje hrane, sviranje, izradu strijela i drugih korisnih stvarčica, te naravno za spavanje. Kuhanje je zanimljivo jer možete dobiti nekakav bonus koji vam pomaže u daljnjem igranju. Ideja kampova je zanimljiva, ne mogu reći ni da je realizacija loša, ali jednostavno nakon nekoliko puta kampirate samo kako bi obnovili energiju i duh. Za vrijeme istraživanja otoka možete pronaći druge ljude koji također kampiraju i oni su ili trgovci ili obični ljudi koji će vam dati neku informaciju vezanu za Yōtei Six. Nekako mislim da je najprigodnije kampove ubaciti u “nit’ smrdi nit’ miriše” kategoriju.

Već sam rekao da postoji nekoliko različitih vrsta oružja i umjesto da ih samo pronađete ili otključate u Ghost of Yōtei ih morate naučiti koristiti. Proces otključavanja novog oružja se svodi na pronalazak senseia koji će vas naučiti kako koristiti to oružje. Nakon prvog učenja bio sam skeptičan jer sam mislio da će ovaj proces postati zamoran i repetitivan, ali sam se prevario. Očito su developeri dobro dizajnirali ovaj segment, jer slično kao i bounty hunting misije, ove također pričaju svoju priču. Jedan sensei je izgubio ruku dok se borio protiv Lord Saita (vođe Yōtei Six), drugi je pak izgubio veliki broj svojih učenika u borbi protiv Yōtei Sixa i tako za svako oružje koje učite koristiti. Osim priče, pristup vaših učitelja se znatno razlikuje, na primjer kada sam učio koristiti duple katane morao sam rezati bambus, što je inače povratnička mini-igra iz Ghost of Tsushime. No, s obzirom na to da je Atsu dešnjakinja, te da već koristi katanu u toj ruci, morala je ojačati svoju lijevu ruku. Kada sam vidio bambuse mislio sam da će ovo biti mačji kašalj, ali me onda dočekala mini-igra koja se fokusirala samo na lijevu stranu DualSensa i osjećao sam se kao da prvi put držim kontroler u rukama. Vidi se da su si iz Sucker Pucha dali truda i isti treba pohvaliti

ZA KRAJ…

Ghost of Yōtei je jako dobar naslov, nije savršen, ali ništa ni ne može biti takvo. Postoji puno segmenata u kojima je Ghost of Yōtei bolji od svojeg prethodnika, no tu su neki (stealth) koji jednostavno nisu dovoljno dobri. Igra je predivna, njezina prezentacija je na zavidnom nivou, a to se pripisuje vizualnom stilu. No, sama grafika mislim da nije doživjela preveliko unaprjeđenje u odnosu na Ghost of Tsushimu. Naravno postoje zastrašujuće realistični detalji kada zumirate u Photo modu, ali mislim da Ghost of Yōtei dosta zaostaje za naslovima kao što je Death Stranding 2. Za razliku od tih igra Ghost of Yōtei ima strašno brzo učitavanje i to bez ikakvih loading screenova. Kada pokrenete igru, za nešto manje od 10 sekundi ste na Ezu i spremni ste za daljnje igranje i istraživanje.

Priča je odlična i hrabra zbog pristupa na koji se odlučila ispričati Atsuina osvetnička vendeta. Borba je puno atraktivnija i zabavnija nego što je bila u Tsushimi i iako sam nakon uvoda bio uvjeren da je Ghost of Yōtei čista desetka, kada ju igrate malo duže, vidite da nekoliko stvari jednostavno nedostaje. Znači li to da nisam zadovoljan s ovim naslovom? Naravno da ne, Ghost of Yōtei će mi sigurno biti jedna od dražih igara u 2025. godini, a vama bi preporučio da ju isprobate i uvjerite se sami.