Enotria: The Last Song je naslov koji mi je najlakše opisati kao soulslike inspiriran talijanskim folklorom. Iako je riječ o soulslike igri, koje inače ne preferiram, Enotria: The Last Song me očarao svojim prekrasnim prizorima i glazbom. Nažalost, isto ne mogu reći za gameplay, imam osjećaj da je ovaj naslov promašio u svemu, osim u glazbi i vizulnom dojmu kojeg ostavlja na igrača.
Uvodni cinematic priča priču o božanskim figurama koje su pale u propast, povlačeći za sobom ostatak svijeta. Maske u ovom svijetu određuju život i ono što možete postići, a vaš lik je poseban po tome što je na svijet došao bez maske. Ovakva moć nije bila uobičajena i nazvana je Canovaccio. Uloga igrača i protagonista je djelovati kao “maska promjene” i poraziti autore ove užasne predstave. Kao što vidite, priča Enotria: The Last Song je pričana kao predstava, a svi likovi koje ćete susresti za vrijeme igranja su glumci.
Enotria: The Last Song se odvija u suncem okupanom svijetu koji je inspiriran južnom Italijom. Riječ Enotria znači “Zemlja vinove loze”, što je starorimsko ime dano području južne Italije. Iako u igri postoji nekoliko područja koje krasi tama, većina igre se odvija pod suncem i tada upoznajte prave ljepote ovog naslova. Ovaj svijet je zamišljen kao jedan u kojem je zavladalo ludilo i vi ste osoba koja to mora promijeniti. Imam osjećaj da su developeri željeli kreirati prekrasnu okolinu iako su svi oko vas ludi.
Već sam rekao da je igrina priča ispričana kroz predstavu, a mi i naši neprijatelji su glumci u istoj. Iako je naš protagonist rođen bez maske, za vrijeme priče mora nositi iste. U Enotria: The Last Song možete birati između 30 različitih maski. Svaka maska je priča za sebe i utječe na vaš stil igranja. Neke će vas više tjerati da koristite magiju, dok su druge orijentirane na udaranje i korištenje oružja. Što se oružja tiče, možete birati između više od 100 oružja koja su raspoređena u 8 kategorija. Magija stvarno ima puno, mislim da sam na kraju igre imao oko 40-ak magija. Korištenjem ove tri stvari vi gradite igrin gameplay, ali veliki naglasak je stavljen na parry. Parry mehanika je čak i prelagana, a ovo je pravi trenutak za reći kako Enotria: The Last Song nema opciju blokiranja. Kada to shvatite, pomislili biste da će onda parry biti jako zahtijevan i izazovan, ali to vrlo često završi kao spamanje tipkice s kojom izvodite isti.
Čim sam počeo igrati Enotria: The Last Song imao sam dojam da kretanje i borba jednostavno nisu najbolji. Nažalost, taj prvi dojam se nikada nije promijenio jer sam bio upravu. Enotria: The Last Song je brz soulslike koji se bazirao na tri glavne stvari. Prva je melee, drugo su vaše magije, a treće je parry. Rekao sam već kako nema blokiranja, ali igra ima opciju izmicanja, iako moram priznati da sam istu smatrao poprilično beskorisnom. Kao i svakoj sličnoj igri imate jaki udarac i brze udarce koji su slabiji.
Ono što Enotria: The Last Song čini drugačijom od drugih igara iz ovog žanra su njeni load-outsi. Naime, u ovom naslovu možete imati tri različita load-outa u bilo kojem trenutku. Svaki se sastoji od maske, koja vam daje dodate pasivne bonuse i šest različitih pasivnih poboljšanja koje ćete otključati s poprilično velikog stabla vještina. Pasivna poboljšanja su podijeljena u četiri kategorije i uglavnom se odnose na melee, magije i sposobnost preživljavanja. U load-outima možete imati dva oružja i dragulj za parry. Iako mi je cijeli ovaj sustav u početku bio pomalo zbunjujuć i vjerujem da je i vama tako kada čitate sve ovo, sustav je zapravo poprilično jednostavan. Nažalost borba i kretanje nisu dobri i od toga se ne može pobjeći.
Ako želite napredovati u igri postoji kombinacija od četiri boje koja pobjeđuje skoro sve u igri. Ona glasi ovako: Bijelo —> Crveno —> Fuksija —> Zeleno —> Bijelo. To je osnovni sustav koji će u potpunosti izdominirati sve protivnike s kojima se susretnete za vrijeme igranja Enotria: The Last Song. Ako nemate pravo oružje ili magije koje nanose štetu neprijateljima onda ćete se mučiti, a to će vam u konačnici upropastiti iskustvo igranja. Svaka od ovih boja ima neku posebnu stvar koju radi, naprimjer, bijela je vezana uz eksplozije, dok je zelena otrov. U početku nisam htio koristiti ovu kombinaciju jer sam bio uvjeren da zbog lakoće s kojom izvodite parry neću imati poteškoća kod boss borbi. Ali, jednostavno ste na početku jako slabi i ne možete im skoro pa ništa napraviti. Treba napomenuti i kako igra koristi duše kao valutu, a ista je poprilično korisna za kupovinu opreme, oružja, magija i maski. Za kraj, platformiranje, koje igra nekada previše forsira je loše i vrlo lako padnete s platforme na kojoj morate biti. Trčanje zna biti naporno i gubi vam dosta vremena, a borba nikada nije postala dobra.
Koliko god su me borba i kretanje razočarali u Enotria: The Last Song, igrin krajolik je nešto u čemu sam jako uživao. Zapanjujuća polja suncokreta vas vrlo lako mogu natjerati da tamo samo stojite nekoliko minuta. Osim tih polja, postoji barem još deset sličnih, prekrasnih lokacija koje mogu odnijeti titulu najljepšeg mjesta u igri. Što se ljepote tiče, mislim da je Enotria: The Last Song na drugom mjestu, a jedino iznad njega se nalazi Lies of P. Zvučna podologa koja vas prati na ovakim prekrasnim mjesta je fantastično usklađena i zajedno stvaraju jako lijep ugođaj. Moram reći kako mi je žao što Enotria: The Last Song nema baš puno dijaloga koji su praćeni voice actingom. Jer sve što sam imao priliku čuti je jako dobro. Na kraju ćete dobiti svoju bazu u starom kazalištu i s vremenom će postati puno NPC-eva. Tada sam se ponadao kako ću imati priliku uživati u voice actingu, ali nažalost to nije bio slučaj. Svaki NPC je imao samo jedan odgovor i to je ponavljao kada god vas vidi.
Enotria: The Last Song je prekrasna igra s poprilično čudnom pričom koja se pokušala prilagoditi svemu što igrači očekuju od soluslike igre. Nemojte me krivo shvatiti, ovo nikako nije loša igra, ali je stavljena u žanr gdje je letvica postavljena jako visoko. Vizualno je ovo jedan od najljepših soluslike naslova kojeg sam ikada zaigrao, ali sve ostalo, a najviše borba i kretanje jednostavno nisu dobri. Volio bi da je igra imala puno više voice actinga, jer je on stvarno jako dobar. Sve u svemu, mislim da se ova igra neće svidjeti velikim obožavateljima ovog žanra.
Trailer
Gameplay Trailer
Gameplay Trailer
Trailer
Trailer
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
