Dragon Age: The Veilguard je jedna od onih igara koje dok igrate samo poželite zastati, ne predugo, na par trenutaka, samo stati i diviti se igri. Često mi se to dogodilo u ovoj igri, zapanjujuće je vidjeti ovakvu fantastičnu pustolovinu oko mene. Stalno sam mislio da će doći taj jedan trenutak u kojem će se igra jednostavno umoriti, postati zamorna i tada ću ju ugasiti, ali u Dragon Age: The Veilguard to nije bio slučaj. Prije igranja ovog naslova, bojao sam se da će cijelo iskustvo biti plitko, površno i jednostavno, ali onda sam zaigrao Dragon Age: The Veilguard i upoznao se s ovim veličanstvenim svijetom, koji postaje veći i zanimljiviji što duže igrate. Kao i svaka Dragon Age igra prije ove, ovdje se radi o RPG naslovu, ali igra nudi puno, puno više.
KOJA JE PRIČA DRAGON AGE: THE VEILGUARDA?
Za početak, borba u Dragon Age: The Veilguard je malo drugačija u odnosu na druge Dragon Age naslove. Igrači sada mogu koristiti dva suputnika u borbi umjesto tri, a kontrola lika i kotač sposobnosti koji je prisutan u ovom naslovu dosta podsjeća na Mass Effect iskustvo. Zapravo, puno više sam imao takav osjećaj, nego da igram novu Dragon Age igru, naravno osim priče, likova i RPG elemenata koji su jasni pokazatelji da igramo Dragon Age igru. Ali, to što igra vuče ka Mass Effectu, to ni nije toliko loše. Moj glavni problem koji imam s borbom u ovoj igri je kamera. Mehanički pristup kontrolama i svemu ostalom je odličan, ali isto ne mogu reći za kameru. Sami gameplay je puno užurbaniji nego što bi to očekivali od Dragon Age naslova, ali kamera na može ispratiti taj tempo koji ima gameplay. Puno sam puta doživio situaciju u kojoj skačem, a kamera se zanjiše i počne gledati u nebo, ali postoje i situacije u kojima se kamera previše zabije u borbu i onda ništa ne vidite. Zaključavanje kamere poneka pomaže, ali nekada zna još više pogoršati situaciju. Moram još malo nahvaliti brži gameplay kojeg je zajednica dosta dugo zazivala. Sada se možete izmicati, možete se braniti, a čak možete izvesti i razne napade iz daljine. Puno se toga događa i borbe u Dragon Age: The Veilguard znaju biti dosta kaotične. Naravno najveći utjecaj na ritam igre ima odabir jedne od tri specijalizacije, a to su Warrior, Mage i Rogue.
Što se samog prijelaza na akciju tiče, Dragon Age: The Veilguard radi odličan posao u tome. Svaki lik sada ima jedinstvene skupove predmeta koji se nadograđuju, svaki lik ima veću specijalizaciju s elementarnim slabostima koje su sada puno važnije i igrači se brže navikavaju na njihove uloge na terenu. Svaki vaš suputnik u Dragon Age: The Veilguard ima pet vještina, ali imate slotova samo za tri, tako da morate pametno i pažljivo izraditi svoj tim i gledati što vam nedostaje.
IGRINI QUESTOVI ZNAJU BITI ZBUNJUJUĆI I TREBAT ĆE VAM VREMENA DA SE PRIVIKNETE NA ISTE
Dragon Age: The Veilguard naravno koristi questove, možda bi pomislili da će to igru učiniti plićom, ali varate se. Questovi se više temelje na samoj misiji, a puno manje na lutanje po otvorenom svijetu, slično kao u Mass Effectu, ovakav način igranja ne žrtvuje igrinu dubinu. No, to čini početak igre dosta teškim. Previše je ekspozicije na početku i rani zadatci su prekrati, a nemaju ni nekakvu posebnu sadržajnost. Najbolji primjer je da na početku igre, kada sam morao donijeti veliku odluku kojem ću gradu pomoći, nisam bio siguran u koji trebam ići, odnosno kojeg ću izabrati. Ali, s vremenom se naviknete na ovakav način igranja i questova.
Dva najurbanija mjesta u igri su Minrathous i Treviso. Gradovi su to s uskim ulicama koje igračima pružaju malo slobode, a odluka developera da ograniče Minrathous samo na Dock Town velika je pogreška. No, kako se krenete upoznavati s okruženjima, razne posjete koje radite počnu dobivati na svojoj vrijednosti. Nemojte me krivo shvatiti, Dragon Age: The Veilguard i dalje ima questove koji su razbacani posvuda po svijetu. Postoji i solidna raznoslikost kada pričamo o questovima. Oni se razlikuju po tome koliko su bitni za napredak u priči, koliko borbe imaju i pokreću li lanac nekih drugih zadataka. Srećom, ova Dragon Age igra ne posjeduje ocularumse, tako da je to jedan veliki plus za ovaj naslov. Jako mi se dojmilo što svaka potraga na koju se igrač odvaži, ista će vam ispričati neku posebnu priču. U ovom segmentu Dragon Age: The Veilguard blista, upravo to ga čini sjajnim fantasy RPG iskustvom.
DRAGON AGE: THE VEILGUARD JE PRISTUPAČAN NOVIM IGRAČIMA
Moramo biti svjesni kako za četvrtu igru u ovoj franšizi fantasy igara s jedinstvenim okruženje i ogromnim količina izgradnje svijeta iza sebe, Dragon Age: The Veilguard je jako pristupačan za nove igrače. Kada god se spomenu imena nekih likova, istima se daje odgovarajući kontekst, ide se na neki način izbjeći bilo kakva zbunjenost ili izgubljenost koja se može javiti kod novog igrača. Drugim riječima, iako pričamo o četvrtom nastavku jednog velikog serijala, Dragon Age: The Veilguard može biti savršena ulazna točka za nove igrače. Ali, naslov također odgovara na mnoga pitanja koja su dugogodišnji igrači ovog serijala imali tijekom godina. Dragon Age: The Veilguard uvodi i neka nova pitanja o kojima će zajednica igrača moći raspravljati. Odličan posao su napravili iz BioWare da zaintrigiraju igrače koji se već sada nadaju da neće morati čekati novih 10 godina za novi Dragon Age naslov.
ZA KRAJ…
Dragon Age: The Veilguard je noviji, sjajniji i drugačiji naslov nego što su to bili njegovi prethodnici, ali ovaj naslov posjeduje i onu čvrstu osnovu zbog koje su mnogi fanovi serijala zavoljeli isti. Unatoč nekoliko malih problema s kojima se suočava ovaj naslov, igranje nove Dragon Age igre nakon dugih 10 godina će pravim obožavateljima biti nerealno. Vjerujem kako će se i novi igrači zabaviti, ponajviše zbog ubrzanog gameplaya i mnoštva novih mehanika, a i zbog činjenice da su novi igrači dobrodošli. Iz BioWarea kao da su htjeli privući nove igrače ovim naslovom. Za sami kraj recenzije mogu reći kako dobivamo puno gaming poslastica krajem ove godine, a Dragon Age: The Veilguard je definitivno jedna od njih.
