Hideo Kojima je čudan tip, njegove igre ili volite ili ne. Ne mogu reći da sam veliki ljubitelj Kojiminog rada, ali jako poštujem čovjeka. Upravo iz tog nekakvog poštovanja prema njemu odlučim zaigrati njegove naslove. Njegova razmišljanja i pogled na gaming je fascinantan i kada vidite likove koje on kreira, jednostavno ne možete ne biti zadivljeni. Ako postoji jedna igra za koju stvarno nisam mislio da će dobiti nastavak, onda je to Death Stranding iz 2019. godine, ali evo nas, šest godina nakon te čudne igre dobili smo nastavak u vidu Death Stranding 2: On The Beach. Moram reći i kako je prva igra bila poprilično podijeljena među igračima, a njezina priča bila je toliko čudna i samodostatna da se činilo kako nema potrebe za nastavkom.
Iako nisam imao priliku recenzirati prvu igru, zaigrao sam istu i moram reći da sam uživao. Ruku na srce, veliku većinu igre nisam razumio i sve je toliko čudno s tim Kojiminim elementima nadrealnog, ali kada igrate duže Death Stranding vas na neki način može opustiti. Mislim da je najbolje da odmah na početku recenzije naglasim kako od Death Stranding 2: On The Beach ne bi trebali očekivati nešto revolucionarno. Death Stranding 2 nije previše poseban u usporedbi sa svojim prethodnikom, a nije ni puno bolja. Kojimine ideje su proširene, dorađene i pojednostavljene na način koji igru čini pristupačnijom, zabavnijom i u konačnici lakšom. Ovo je jedna od mojih rijetkih recenzija u kojima neću reći apsolutno ništa o radnji, jer imam osjećaj da i neki nebitan detalj može biti veliki spoiler. No, s druge strane imate Hidea Kojimu koji baš i ne mari za to. On uporno nastavlja spojlati radnju svojih igara kroz trailere. Imam osjećaj da su svi traileri do sada prikazali jako velik dio priče. Traileri su unaprijed otkrili s kojim novim oružjima će se igrači susresti za vrijeme igranja Death Stranding 2: On The Beach, a isto vrijedi i za opremu. Kojima je išao do te granice da je čak kroz trailere otkrio i glazbu koju ćete čuti u igri. Nažalost, unatoč njegovom odličnom režiranju igre i svih tih vizija koje ima, Kojima sam sebi puca u koljeno s ovakvim načinom promocije igre.
Od prve minute, Death Stranding 2: On The Beach, udara snažno – emocionalno i narativno. Igra je puna iznenađenja i nova stalno dolaze, a što se priče tiče ona prati Sam Portera Bridgesa, ali je naglas stavljen na posvojenu bebu – Lou. Ovoga puta nismo na području Amerike, već smo se zaputili put Australije, gdje Bridges pokušava povezati kontinent na Chiralnu mrežu. Priča Death Stranding 2: On The Beach je ispričana na malčice drugačiji način od prvog dijela, ona ima posebnu strukturu i tematsku dubinu. Za razliku od tmurne Amerike u prvoj igri, Australija u nastavku zrači toplinom. Cijela atmosfera je optimističnija, a priča se više bavi ozdravljenjem, kako osobnog tako i kolektivnog. Sam se također osjeća drugačije kao lik. Nije više toliko osamljen, ovaj put s njim je Dollman – AI suputnik koji daje korisne savjete i komentare, sličan Mimiru iz God of War. Sam u Death Stranding 2 puno više surađuje s drugima, a upravo ta dinamika stvara osjećaj obitelji i pripadanja koji se provlači kroz cijelu igru.
Već sam rekao da smo u Australiji, ali lokacija je puno dinamičnija – postoje požar i potresi koji mijenjaju dinamiku igre. Također, postoji i nekakva vrsta portala koji vas šalje na nekakvo potpuno novo mjesto. Sam često putuje s broda DHV Magellan, koji služi kao glavna baza operacija Fragileine nove dostavne službe Drawbridge. Brod inače služi kao skladište, mjesto za izradu opreme i brzo putovanje, ali i za interakciju s likovima koji se tijekom igre pridružuju posadi. Kako se Australija povezuje s Chiralnom mrežom, sve više NPC Portera kreće na svoja putovanja svijetom, noseći korisne alate i izgubljeni teret. Igra ponovno ima taj aspekt dijeljenja struktura među igračima, ali ovdje je to još naglašenije. Drugim riječima, ako ste u prvom dijelu voljeli graditi ceste, Kojima vas je počastio u Death Stranding 2: On The Beach. Nastavak je otišao jednu stepenicu više, pa tako sada možete graditi i željeznicu kojom povezujete rudarske centre odakle u zamjenu za Chiralium kristale možete osigurati velike količine materijala za izgradnju novih objekata. Ono što je također impresivno je činjenica da možete povezati cijelu mapu cestama i željeznicama i ako ste se pitali, željeznice su puno brže od HŽ-a! No, izgradnja infrastrukture i povezivanje istih je definitivno izazov, ali opet prisutan je i onaj osjećaj zadovoljstva. Igra vas nekako nagradi i stvori osjećaj postignuća, kreirali ste nešto što će vam uvelike olakšati daljnje igranje.
Kada pričamo o ovom jako specifičnom dizajneru videoigara, ne možemo reći da je čest slučaj da sluša zajednicu. Ono što me posebno iznenadilo jest način na koji Death Stranding 2: On The Beach prenosi svoju priču. Dok je prvi Death Stranding imao problema s pretjeranim cutscenama, ovdje su one sažete, jasne i postavljene nakon glavnih ciljeva, čime se osigurava bolji ritam igre. Nešto ranije spomenuti Dollman u tome jako puno pomaže – u Samovoj privatnoj sobi može se s njim razgovarati o priči i mehanikama koje su možda promašene. Imam osjećao kao da je Kojima odlučio poslušati sve pritužbe na prvi dio i potrudio se učiniti nastavak razumljivijim i pristupačnijim, a da pri tome ne žrtvuje originalnost.
Ali ono što mi je ipak najveći vrhunac igre je gameplay. Prva igra bila je mnogima vizualno umjetničko djelo, ali ne i zabavna za igranje. Meni nije odgovarala ta metodika dostave, ali mogu shvatiti da su neki igrači uživali u tome. Smatram da Death Stranding 2: On The Beach tu briljira, jer je sve poboljšano i prilagođeno korisniku. Već u prvom zadatku, igra vas uči kako planirati rutu, pripremiti opremu i što očekivati. Sve je jasno i vodi vas kroz sustave koje je prva igra samo natuknula. Kretanje je glađe, upravljanje vozilima daleko bolje, a teren Australije manje frustrira. Motor koji dobijete gotovo na početku je brz i upravljiv, za razliku od onog iz prve igre koji je bio gotovo beskoristan. Postoji i nekakav RPG element u kojem otključavamo pasivne vještine za našeg Sama. Nakon svake misije dobijete APAS bodove kojima možete aktivirati različite bonuse za borbu, transport, skrivanje i društvenost. To su bonusi kojima možete aktivirati hitno punjenje baterije, dodatnu stabilizaciju prikolica… Kao što sam već nekoliko puta rekao, gameplay je lakši, a upravo ovakve stvari doprinose tome. Mislim da je propuštena prilika što nema prevelike strategije oko APAS bodova. S jedne strane bodove možete preraspodijeliti bez ikakvih troškova, a s druge strane dok dođete do kraja igre imat ćete sve vještine. Kojima je dodao i sustav kamuflaža (mala referenca na Metal Gear Solid), ali nažalost on nema preveliki značaj za igrin gameplay.
Death Stranding 2: On The Beach ima glavnu priču koja traje 35 do 40 sati. Ono što stvara veliki problem je činjenica da prvih 30-ak sati igra ne pruža prevelik izazov. Iako sam nahvalio to što je igra lakša, vidim kako bi težina mogla stvarati problem i određenu dozu nezadovoljstva kod nekih igrača. Osobno kada recenziram uvijek igram na Normal postavci težine i moram reći kako uopće nije bila izazovna. Što je problematično jer postoji i Story, a i Easy postavka težine. Određeni balans donosi Brutal težina koja je podnošljiva, a zadnjih 10 sati igre postane poprilično izazovno. Jedna velika novost je dnevno-noćni ciklus, koji ima stvarni utjecaj na igru. Noću je opasnije hodati, a vidljivost slabija. Možete koristiti odradek kao svjetiljku, ali time riskirate da vas neprijatelji otkriju.
Što se dostava tiče, one su u Death Stranding 2: On The Beach raznolike. Prisutni su paketi koji moraju ostati hladni, koji se smiju nositi samo noću, pa čak i oni koji ne smiju biti pokvašeni. Ljudi često zaborave da je temelj gameplaya u Death Stranding igrama zapravo dostava paketa. Iako na prvu dostava ne zvuči kao najzanimljivija stvar za temelje neke igre, Kojima je taj proces učinio izazovnim. Ovaj naslov od igrača traži promišljeno planiranje rute kojojm ćete dostavljati. Na početku recenzije sam spomenuo da se Sam susreće s požarima, potresima i pješčanim olujama. Sve te nepogode utječu na gameplay i težinu, iako je i dalje sve poprilično lagano. Okoliš jest opasniji s dodatkom BT-ova i Chiralna bića, ali već sam završio temu oko igrine težine, pa se neću više ponavljati.
Death Stranding 2: On The Beach je predstavio neke nove neprijatelje koji vas naravno pokušavaju ubiti. No, igra vas sada puno više potiče na borbu nego što je to bio slučaj kod prethodnika iz 2019. godine. Kada ste u jedinici nekoga ubili, morali ste nositi njegovo tijelo jer bi u protivnom leš eksplodirao. Zbog toga smo u prvom dijelu koristili gumene metke, dok u Death Stranding 2: On The Beach to više nije slučaj. Kojima je odlučio da gumeni metci vašim neprijateljima više ne mogu ništa. Drugim riječima, u nastavku ne možete ubiti nikoga, pa čak i ako ste ga odlučili pregaziti. Koliko god je sustav nošenja trupla bio gnjavaža, mislim da je Kojima ovdje napravio veliku grešku. Naravno na taj način je maknuo jedan veliki izazov iz igre.
Tehnički aspekt Death Stranding 2: On The Beach je apsolutno impresivan. Iskustvo na PlayStation 5 je perfektno, imate osjećaj kao da se ni jednom igra nije učitavala. DualSense kontroler je iskorišten maksimalno – svaka podloga po kojoj hodate, svaki zvuk kiše ili pritisak okidača se osjeti kroz povratne vibracije koje kontroler šalje. Treba pohvaliti i biome koje istražujemo, osim toga, likovi su puno realističniji, animacije su izvrsne, a glasovna gluma je fenomenalna. Posebno bi pohvalio Troy Bakera (Higgs) koji je stvarno odradio odličan posao. Glazbena podloga mi se također dojmila, ali opet me ljuti što smo veliku većinu čuli za vrijeme trailera. Simpatičan dodatak je što možete stvoriti vlastitu playlistu koju onda slušate za vrijeme svojih dostava. Za kraj, bez ikakvih spoilera, ali ljubitelji Metal Gear serijala se trebaju pripremiti za pravu malu poslasticu. Posljednja borba u Death Stranding 2: On The Beach je luda, ali i jako blesava. Stvarno nema smisla i ne znam što je Hideo mislio, ali opet to je Hideo i bilo je za očekivati tako nešto od njega. Na kraju igrina priča ima toliko preokreta da ih ne stignete sve ni popratiti. Posljednjih nekoliko minuta igre je kao fever dream – od akcije, do razbijanja četvrtog zida, pa čak i plesa… Kažem vam ludnica koju morate doživjeti.
Death Stranding 2: On The Beach mi je bila jako teška igra za dodjelu ocjene. Igra je jako kvalitetna po velikoj većini mjerila koju gledam u svojim recenzijama. Ono što mi nekako nedostaje je nekakvo posebno, veliko poboljšanje u odnosnu na prethodnika. Usporedbe radi, Kojimin Metal Gear Solid serijal je iz nastavka u nastavak bio sve bolji. Za svaku igru možete reći što je to specifično baš za nju, dok kod Death Stranding 2: On The Beach ne mogu tako nešto reći. Uredu, Kojima je ispravio sve prigovore koje je dobio za prvi dio, ali kao da nije gledao širu sliku. Eliminiranjem tih problema, stvorio je neke nove, možda čak i veće probleme za ovaj naslov. Ako niste voljeli ili niste uopće zaigrali Death Stranding, mislim da nema smisla ni razmišljati o kupovini Death Stranding 2: On The Beach. Igra je vrijedna igranja samo onima koji su igrali i prošli sve s prvim naslovom, ali nemojte očekivati da će dvica biti bolja od svojeg prethodnika.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
