Atomfall je od svojeg prvog trailera bio osuđen na usporedbu s naslovima kao što su Fallout ili S.T.A.L.K.E.R. U jednu ruku to je opravdano s obzirom na to da je ovdje riječ o igri koja se odvija nakon eksplozije u nuklearnoj elektrani. No, u drugu ruku takve osude nisu poštene prema Atomfallu koji ima svoj posebni identitet. Ovdje je riječ o igri koja od igrača traži koncentraciju i određeno gaming iskustvo. Atomfall je ona igra koja će nagraditi vašu znatiželju kada prođete kroz vodopad, ali opet nemojte očekivati previše atraktivan naslov.
Atomfall počinje vašim buđenjem u bunkeru, ne znate apsolutno ništa o sebi ili načinu na koji ste dospjeli u ovu situaciju. Odmah se upoznajete sa znanstvenikom koji vam ne olakšava previše situaciju, ali definitivno dobije do znanja kako će ova igra funkcionirati. Nakon razgovora s njim, shvatite da vaši postupci mogu utjecati na igrin ishod. Ponovno se vraćamo na atraktivnost koja Atomfallu nedostaje, jer kod ovih izbora nema nekakve prevelike dubine. Igrač može odlučiti hoće li biti iskren, lagati ili će biti najsumnjiviji lik u Engleskoj. Izlazak iz bunkera ne bi trebao biti previše izazovan, ali ako ste se tek upustili u gaming vode, mogu vidjeti da će se neki izgubiti.
Što se svijeta izvan bunkera tiče, odmah pri samom izlazu iz istog možete vidjeti nešto netipično za ovakve igre. Naime, u Atomfallu možete uživati u zelenilu koje vas okružuje, a osim toga odmah možete ugledati i crvenu govornicu. Osim što je simbol Engleske, govornica vas jednostavno vuče da ju posjetite. Kada odete u nju shvaćate da vas Atomfall neće držati za ruku. Nećete imati pojma što se dogodilo, tko je taj misteriozni glas s kojim ste upravo pričali i hoćete li se uopće ikada više susresti s njim. Upravo ovdje leži šarm Atomfalla, nakon uvoda se je na vama. Možete hodati gdje god želite, možete donositi odluke, developeri vas ni na koji način nisu htjeli ograničiti, a na vama je koliko ćete iskoristit tu “moć”.
Kada pričamo o otovrenom svijetu u igrama on treba biti velik, ali i dovoljno zanimljiv da može igrača zadržati. Vjerujem kako bi odmah pomislili da je Atomfall igra koja ima otvoreni svijet i to je u neku ruku točno, ali isti nije potpuno otvoren. Ovdje je svijet podijeljen na nekoliko manjih lokacija, ali one su jako dobro dizajnirane tako da imate osjećaj kao da ste u otvorenom svijetu. Svaka lokacija u koju sam zalutao me tjerala na istraživanje i to je veliki plus za Atomfall. Rijetko koja igra se usudi ovo napraviti, jer ovdje nemate tornjeve ili nešto slično kako bi mogli otrkivati mapu. Treba napomenuti i kako Atomfall nije popustljiv, ako zalutate u najopasnije područje u igri i umrete, to je vaša krivica. Ne postoje nevidljivi zidovi koji će vas spriječiti da odete tamo, ako vam se ide, idite, ali posljedice su jasne. Tragovi su također jako važni u Atomfallu. Prikupljanje informacija i igranje detektiva je forte ove igre. Tragovi su ti koji će vas odvesti do neke osobe, predmeta ili lokacije. Redoslijed kojim ćete okrivati nove stvari ili tragove je u potpunosti na igraču. Ako ćete se bazirati samo na jednoj lokaciji možete, ali isto tako možete tražiti druge tragove koji će osobe iz tog mjesta nekako povezati s drugim likovima u igri. Sve informacije mogu biti korisne, samo je pitanje kada i kod kojeg lika. Neke informacije možete unovčiti, neke možete iskoristiti u zamjenu za druge tragove i tako u nedogled. Moram priznati kako mi se ovaj sustav jako svidio jer pravo osvježenje.
Osim fokusiranja na istraživanje i potragu za tragovima, igrači će se u nekim situacijama morat šuljati. E sada, šuljanje je tu samo da se može reći kako isto postoji. Kada bi morao odabrati igru u kojoj je šuljanje najosnovnije, to bi onda bilo u Atomfallu. Morat ćete paziti na buku, jer ju ne smijete raditi, a naglasak je stavljen na dolazak protivniku s leđa. Nemojte očekivati igru svijetla i tame kao u Shadowsu, jer Atomfall ne nudi ni neke jednostavnije mehanike. Ovdje nemate ni puzanje, distrakciju, provirivanje iza uglova ili neku drugu stealth mehaniku. Ponovno se mogu vratiti na atraktivnost koju sam spomenuo na samom početku recenzije. Stealth pristup je dosadan, koliko god to grubo zvučalo, ali ponovno pričamo o jednom dijelu igre koji nema nikakvu dubinu. U konačnici, to i je glavni problem Atomfalla, iako igrač ima veliku slobodu, veliki dio mehanika i sustava u igri nije atraktivan.
Kada pričamo o borbi i napucavanju s protivnicima tu je situacija nešto bolja, ali daleko od idealne. Melee oružja, poput palice za kriket koja je karakteristična za područje u kojem se nalazimo, su isto dosadnjikavi. Melee borba je jednostavna da jednostavnija ne može biti, imate lagani udarac i teži. Jedina stvar na koju morate paziti su vaši otkucaji srca, jer što su oni veći vi lakše gubite snagu. Kada ste posljednji put igrali ovakvu igru koja nije imala opciju izbjegavanja? Ako se ne možete sjetiti, Atomfall je jedna od njih. Nemojte očekivati ni nekakve brutalne animacije u kojima dokrajčite svojeg neprijatelja, jer ni toga nema. Ako želite izbjeći napad od strane vašeg neprijatelja doslovno se morate sami pomaknuti, odnosno dobro procijeniti situaciju. Drugim riječima, borba nije dobra i osobno sam ju izbjegavao za vrijeme svojeg igranja. Napucavanje je puno bolje od borbe prsa o prsa, tako da bih vam preporučio da se više koncentrirate na njega. Iako, ni napucavanje nije bajno, pogotovo na samom početku igre jer koristite hrđava oružja. Kada koristite takvu vrtu vatrenog naoružanja, jedino mjesto koje će usmrtiti neprijatelja je pogodak u glavu. Arsenal oružja kojim se možete koristit sastoji se od pušaka, pištolja i različitih bombi. Na kraju ću dati borbi i napucavanju prolaznu ocjenu, ali jedva…
Ako ste tip igrača koji voli imati hrpetinu predmeta u svojem ruksaku, jer nikad ne znate što vam može zatrebati, bojim se da imam lošu vijest za vas. Naime količina prostora koji imamo u inventoryu nije baš bajna, tako da se morate okrenuti nekim drugim načinima. Jedan od njih je pohrana predmeta u spremnik koji se nalazi u vojnim instalacijama. Loša stvar kod njega je što te lokacije nisu toliko česte, tako da možda nećete biti previše zadovoljni ovom opcijom. Ja sam se osobno više orijentirao na prodaju predmeta u zoni karantene. Imate vrijednost koje dajete vašim predmetima, ali i tu dolazimo do problema. U Atomfallu trgovci nemaju baš zanimljivih predmeta, a ako ih i imaju, kada ih jednom kupite mirni ste cijelu igru. S druge strane, ako ne tražite te unikatne predmete, prodaja i trgovanje vam uopće ni ne trebaju. Sve potrebne stvari možete pronaći istraživanjem ili ako pronađete određene recepte možete ih proizvesti.
Kada pogledate okruženje u kojem se nalazite u Atomfallu, pomislili biste da imate dosta zagonetki s kojima ćete se susresti. U praksi to i nije baš tako, unatoč postapokaliptične atmosfere kojom smo okruženi i naravno naglaska koji je stavljen na istraživanje i potragu za tragovima, zagonetki manjka. 1960. godina je i došlo je do naglog razvoja napredne tehnologije, stvarno je sve ukazivalo na pokušaje hakiranja računala ili barem potrage za šifrom. Nažalost ništa od toga nismo dobili, a vrhunac je isključivanje sklopke kako bi vam se vrata otvorila. Pogodite što ću sada opet reći… da tako je vratit ću se na nedostatak atraktivnosti koji je vidljiv u ovoj igri.
Na kraju, mogu reći da sam ostao razočaran s Rebellionovim Atomfallom, ali postoji nekoliko stvari koje su me držale da ju igram. Prije nego što ih navedem, mislim da je Atomfall pravi primjer klasičnog Rebellion naslova. Dosta je tu loših stvari, ali se uvijek izvuku s nekolicinom dobrih sustava ili u ovom slučaju te famozne slobode koju su dali igraču. Obožavam što vas ova igra ne drži za ruku i jednostavno sam uživao u tome. Volim borbu u igrama pa mi je tu Atomfall ostao dužan, ali opet nakon nekog vremena se jednostavno navikneš. Sustav tragova i istraživanja je odličan, te samo zbog njega i naravno slobode kretanja, Atomfallu dajem ocjenu koju sam dao.
Gameplay Trailer
Release Date Trailer
Gameplay Trailer
Announcement Trailer
Dev Diary
Gameplay Video
Trailer
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
