Assassin’s Creed Shadows RECENZIJA

Dugo sam razmišljao kako uopće započeti ovu recenziju. Kao ljubitelj Assassin’s Creed serijala nisam mogao dočekati ovaj naslov. Assassin’s Creed Shadows je možda Ubisoftov naslov koji je dobio najviše mržnje na društvenim mrežama. S druge strane imate mene, koji nije mogao dočekati ožujak 2025. godine da zaigram ovaj naslov. Odmah ću se na početku recenzije ograditi i reći da to što sam ljubitelj serijala ne znači da ću nahvaliti igru ako to nije zaslužila. Ali, isto tako ću odmah reći, da ako ste kliknuli na ovu recenziju i očekivali tešku pljuvačinu po Ubisoftu, to ovdje nećete naći. Kroz recenziju ću Assassin’s Creed Shadows najviše uspoređivati s Originsom, Valhallom i Odysseyem, ali i s Ghost of Tsushimom. Također, ako ste očekivali da je Shadows revolucionaran naslov koji će vratiti serijal u dane stare slave, nije ali je definitivno korak u pravom smjeru za Ubisoft.

FEUDALNI JAPAN JE ZAPRAVO PUN POGODAK?!??!

Trenutak kada je gaming zajednica saznala da je feudalni Japan mjesto radnje nadolazećeg Assassin’s Creed Shadowsa, pa mogu reći da je unio dozu optimizma u zajednicu igrača koji su svašta proživjeli s ovim serijalom. Mislim da je nakon dugo godina, Assassin’s Creed dobio mjesto radnje koje zapravo najviše odgovara samom konceptu igre. Dakle, ubojice, tajno društvo, šuljanje, parkour, borilačke vještine, ovoga puta nisu samo elementi gameplaya jedne igre, već su dio povijesti jedne kulture. Može se reći kako je s feudalnim Japanom, Assassin’s Creed serijal konačno svoj na svome. Razdoblje u kojem se igra odvija, te naravno već spomenuto mjesto radnje, pun je pogodak od strane Ubisofta. Kada bi malo istražili 16. stoljeće u feudalnom Japanu, brzo bi shvatili kako su tada izdaje bile svakodnevica. Tada su Portugalci otkrili Japan i u isti su poslali svoje katoličke misionare, sve nekako ima smisla i odgovara tom okruženju u kojem se ovaj serijal osjeća kao kod kuće. Drugim riječima, Assassin’s Creed Shadows je jednostavno morao kliknuti s Japanom i to su znali iz Ubisofta.

PRIČA MI NEMA DUŠU I TO JE VELIKI MINUS

Prolog u Assassin’s Creed Shadowsu je snažan, ali takav je u skoro svakoj Assassin’s Creed igri. Iako nas je prolog upoznao s oba naša protagonista, puno se više nametnula priča mlade Naoe. To je jedna tragična priča koja ima samo jedan zadatak, a to je probuditi emojice kod igrača. Na samom kraju prologa igrač je upoznat s grupom maskiranih ubojica koji izgledaju jezivo, ali tako dobro, odmah su me podsjetili na kultiste u AC Odyssey, ali ima nešto posebno u ovim japanskim maskama što im daje jednu posebnu dimenziju misterioznosti. Prvi problem koji se da opaziti već nakon prologa je Yasuke. Već kroz uvod je Naoe postala dominantniji lik, samim time se čini kao da je ona glavni lik u igrinoj priči, iako to ne bi trebalo biti tako. Yasuke i Naoe bi trebali biti podjednako važni, ali čini se kako su iz Ubisofta ipak zamislili Naoe kao glavnog lika. Yasuke je jako zanimljiv lik, ali kada pogledate ipak je on taj koji se pridružuje Naoe, a ne ona njemu.

Prvih desetak sati gotovo da samo igrate kao Naoe, jednostavno vam igra daje mogućnost da se prebacite na Yasukea. Priča se dosta vrti oko prošlosti oba lika. I Naoe i Yasuke tijekom igranja susreću neke ljude iz svoje prošlosti. Upravo kroz te susrete dobivamo flashback segmente igrine priče u kojima igrači dodatno upoznaju svoje protagoniste. Vidimo koliko su drugačiji, ali opet tako slični. Naoe se prisjeća svojeg oca i svojih treninga, kroz njena sjećanja mi učimo kako Naoe nije promatrala svijet oko sebe onakvim kakav je. S druge strane, Yasuke ponovno proživljava svoj put od roba do samuraja. Problem kod ove priče je što se ista mogla predvidjeti već u trailerima u kojima smo se upoznavali s protagonistima. Bilo je za očekivati da će se oni nekako udružiti protiv nekog većeg zla i jednostavno mi priča nije sjela. Moram priznati kako su mi atmosfera i sam Japan dosta pomogli u nekim dosadnim segmentima priče, jer je igra grafički jako lijepa, ali o tome ćemo kasnije.

SUSTAV ODLUČIVANJA SE VRATIO, A ANIMUSA NEMA TOLIKO

Kao i u svakoj recenziji nastojim vam ne spoilati priču, pa će tako biti i u ovoj. Ona klasična moderna priča koja se pojavljuje u svakoj Assassin’s Creed igri nije toliko zastupljena u Assassin’s Creed Shadows. Doduše, postoji jedan trenutak, ali mogu reći kako većinu vremena provodite u Japanu. Dakle, ako niste ljubitelj onih segmenata u kojima izlazite iz Animusa i šetate po stvarnom svijetu, nemate se razloga brinuti jer Assassin’s Creed Shadows nije sklon tome. Važno je reći nešto i o Templarima, ali ovdje je prisutan kostur koji se koristio u Valhalli. Ono što sam htio reći je da se priča Assassin’s Creed Shadowsa puno više fokusirala na japanske političke probleme iz 16. stoljeća i naravno na osobne priče naših protagonista. Tek u samoj završnici dobijemo komadić priče koja proširuje narativ samog serijala.

Što se tiče sustava odlučivanja, on se kao što sam već rekao vratio. Ako niste upoznati s ovim sustavom, isti se javlja za vrijeme dijaloga, a igrač je taj koji bira odgovor našeg lika. Naš odabir može stvoriti neke posljedice, ali ti slučajevi su rijeti, barem u Assassin’s Creed Shadows. Sustav odlučivanja se ovdje svodi na to hoćemo li ubiti nekog neprijatelja ili ćemo ga pak poštedjeti. Vaš odabir ovdje baš i ne znači puno, jer za što god se odlučili, taj lik će svakako nestati iz priče. Opće je poznato da Ubisoft voli implementirati partnere našim dragim protagonistima. U ovu temu ne želim baš ulaziti jer je ista izazvala velike svađe na internetu. Dovoljno je da znate da možete imati prijatelje koji će se boriti s vama ili će vam pomoći da se, pa hajdemo reći opustite…

DVA PROTAGONISTA, DVA STILA BORBE

Naoe i Yasuke, kao Jing i Jang, oba protagonista su korisna, samo svaki na svoj način. Idemo početi od Naoe, jer ipak dame imaju prednost. Ono što moram reći da sam odmah zapazio kod Naoe je njena brzina. Mislim da je ovo jedini protagonist s kojim vam se nekada doslovno više isplati ići pješice nego vašim vjernim konjem. Naoe je valjda Shericka Jackson feudalnog Japana, ali njena brzina je korisna u parkouru. Naravno kuka je od velike pomoći, a ista daje određenu novu dimenziju kretanja. Osim što je korisna za penjanje na visoka mjesta, s pomoću kuke se možete njihati, a igračima je dana opcija da se s nje mogu baciti na metu, ako želite samo ubiti istu i pobjeći s mjesta zločina. Kuka je korisna i u zatvorenim prostorima jer se možete zakačiti za strop i ponovno napasti vaše neprijatelje iz zraka. Naoe ima eagle vision, koji je jako važan u ovoj igri, ali isto tako ima posebne animacije kada skače po krovovima i moram priznati da mi je bio pravi gušt igrati s njom. Ona se puno više oslanja na svoju agilnost i skrivanje u sjenama ili pak u visokoj travi. Njena najveća slabost je ta što ju neki neprijatelji mogu ubiti s jednim udarcem. Potrebna je praksa i nekoliko sati igranja kao Naoe da se naviknete na nju. Pripremite se na veliku količinu umiranja na samom početku igre.

E sada, Yasuke je sušta suprotnost Naoe. Assassin’s Creed Shadows se pobrinuo da vam odmah u uvodnim minutama igre da do znanja što Yasuke sve može. Vrlo brzo ćete shvatiti kako se Yasuke može samo zatrčati u vrata i ista će biti otvorena. Yasuke se koristi lukom i strijelom ili puškama, dok se Naoe oslanja na kunai i shuriken. On doslovno uništava sve pred sobom, ali naravno postoji nekoliko mana kada pričamo o našem samuraju. Naime, kretnje su spore, šuljanje je nepostojeće, a odmah ću reći da ni ne razmišljate o bilo kakvoj vrsti penjanja ili ne daj Bože parkoura. Ovo je i bilo za očekivati, mislim čovjek je jak kao bik i još ima 2 metra, logično je da on ne može raditi stvari koje može Naoe. Osobno mi se svidjela brutalnost koju Yasuke ima, nešto slično smo mogli vidjeti od Jina u Ghost of Tshusimi kad ga preuzme bijes. Naime, Yasuke dosta često zna odrubiti glavu našeg neprijatelje ili ga ostaviti bez ruke, a to i nije baš po samurajskom kodeksu. Sada, kada sam ukratko izanalizirao oba protagonista dolazimo do drugog veliko problema u Assassin’s Creed Shadows, a to je…

NAOE JE SUPERIORNIJI LIK

Iako se jasno vidi što je Ubisoft ovdje htio ponuditi svojim igračima, nažalost mislim da je realizacija ove ideje malo promašena. Naoe, iako je lakša za ubiti, kasnije u igri postane puno jači borac i vi se kao igrač možete upustiti u neke druge, veće sukobe s većim brojem neprijatelja. Kada pogledamo stil igranja koji je karakterističan za Assassin’s Creed, jedan shinobi puno više odgovara tom stilu nego samuraj. Najlakši primjer za opisati ovu situaciju je ikonični Synchronization Mod. Kako bi njega aktivirali, morate se popeti na neko visoko mjesto, tu radnju nećete moći napraviti s Yasukeom. Osim toga, svi noviteti kao što je igra svjetla i tame, ne mogu biti iskorišteni ako koristite Yasukea. Osobno sam Yasukea koristio samo u situacijama kada sam poludio jer neku metu nisam uspio eliminirati s Naoe, pa sam se prebacio na Yasukea i porazbacao neprijatelja. Ako vam se već igra kao samuraj, predlažem da bolje onda upalite Ghost of Tsushimu.

PROMJENJIVA GODIŠNJA DOBA I IGRA SVJETLA I TAME KAO DVA VELIKA NOVITETA

Po prvi put u nekoj Assassin’s Creed igri igrači moraju paziti na svjetlost, drugim riječima, tama im postaje prijatelj. Ovaj sustav je potreban i mislim da mora postati nužan i obvezan dodatak u svakom AC naslovu. Naravno, moramo uzeti u obzir da je ovaj sustav tek debitirao sada u Assassin’s Creed Shadows, te da ima još dosta prostora za napredak, ali je definitivno odličan dodatak igri. Prije nego što krenem na godišnja doba, treba nešto reći i o izgradnji baze. Velik je naglasak od strane Ubisofta stavljen na ovo i osobno mi se svidio taj dio. Izgradnja baze vam može pomoći u nekoliko stvari, a meni su osobno bili najvažniji istraživači i životinje. Naime, istraživači su jako važni kada trebate točno locirati osobu koja vam je potrebna za misiju. Tu je osmšljena mehanika koja vam da tri traga, a vi morate postavljati vaše istraživače kako bi pronašli lokaciju. Iako smo ovu mehaniku vidjeli u Odysseyu, ovdje je puno više izražena. S druge strane tu su životinje, koje kada jednom pomazite možete ih staviti koliko god želite u vašu bazu. Važno je skupljati resurse kako bi mogli nadograđivati svoju bazu, sve u svemu zanimljiva nova mehanika u gameplayu koja isti čini malo širim.

Uz njega, tu su i godišnja doba (proljeće, ljeto, jesen i zima) koja se izmjenjuju nakon određenog broja misija. Osim toga, ako nekoliko puta koristite opciju brzog putovanja, promjena godišnjeg doba će također biti moguća. Mislim da je promjena godišnjih doba jako dobar potez zbog vizualne ljepote u kojoj igrači mogu uživati. Zamislite samo scenu u kojoj galopirate na vašem konju a oko vas cvjetaju drveća trešnje, prizor je jednostavno predivan i u takvim situacijama možemo vidjeti koliko je Assassin’s Creed Shadows grafički predivna igra. Naravno postoji određeni kontrast između sjevernih i južnih pokrajina na mapi. Sjeverne su pune snijega i vegetacije koja je specifična za taj krajolik, dok u južnim pokrajinama zimi zna biti nešto sitno snijega. E sada, ako ste mislili da su godišnja doba tu samo da vam uljepšaju igru, prevarili ste se. Naime, zimi se rijeke i jezera zalede, pa vam to značajno može olakšati kretanje. S druge strane ljeti je trava jako visoka pa se puno lakše možete skrivati i šuljati.

RPG ELEMENTI SU I DALJE PRISTUNI, A SHADOWS IMA OGROMNU… MAPU!

Već smo naviknuli na to da Ubisoft uporno stavlja RPG elemente u svoje novije Assassin’s Creed igre. Assassin’s Creed Shadows je još jedna igra iz serijala koja ima RPG elemente, a najizraženiji je onaj s levelima, odnosno razinama vaših neprijatelja. Filozofija je jednostavna, ako je vaš neprijatelj veća razina od vas, on će imati prednost, što je razlika u razinama veća, to je njegova ili vaša prednost veća. U ovim slučajevima možete najbolje vidjeti snagu koju Yasuke ima, unatoč tim razinama, Yasuke se s njima može nositi puno lakše nego Naoe. Kada sam došao u takvu situaciju, koristio sam Yasukea, ali Naoe mi je ipak favorit. Naravno RPG elementi su prisutni i u vašem oružju i opremi. Pa tako neke katane imaju otrovne oštrice, a neki oklopi vam ublažuju štetu koju vam nanose neprijatelji.

Što se tiče mape u Assassin’s Creed Shadows, ona je ogromna. Nisam siguran kakva je u usporedbi s drugim igrama iz serijala, ali poprilično je velika. Ona se sastoji od devet velikih regija, a za detaljno istraživanje svih će vam trebati mjeseci. Tornjevi u Assassin’s Creed Shadows nemaju ulogu otkrivanja mape, već vam služe za brzo putovanje. Mapa je krcata sadržajem, od baza, do sela, pa do kampova, dvoraca ili hramova. Ovo je sada već postala tradicija u Assassin’s Creed igrama, jednostavno morate imati veliku mapu s hrpetinom sadržaja za igrača. Što se misija tiče, njih je također jako puno, sporedne misije će vas ojačati kako bi lakše mogli prelaziti misije vezane za glavnu priču. Sjećate se možda maskiranih ubojica koje sam spomenuo kada sam pričao o igrinoj priči? E pa, oni nisu jednine mete s kojima se možete sukobiti u Assassin’s Creed Shadows. Naime, postoji više od 60 meta koje se nalaze posvuda u velikom otvorenom svijetu feudalnog Japana, a naravno vaš je zadataka pronaći i eliminirati sve.

ZA KRAJ…

Što na kraju reći o Assassin’s Creed Shadows? Ovo je igra koja se meni osobno jako svidjela. Kada gledamo novije Assassin’s Creed igre, još od Odysseya nisam bio ovoliko uzbuđen za neku igru iz serijala. Ponavljam kako Assassin’s Creed Shadows nije revolucionaran naslov koji će igrače natjerati da zaborave sve ono loše što je Ubisoft radio godinama, ali je definitivno korak u pravom smjeru za serijal. Već nakon nekoliko sati igranja, možete shvatiti kako se Ubisoft nije usudio više eksperimentirati. Uzeli su sve dobre elemente gameplaya koji su bili zastupljeni u posljednjih nekoliko AC naslova i odlučili napraviti dobru igru. Još kada tome dodate feudalni Japan, koji je stvarno pun pogodak za ovaj serijal, dobijete jednu stvarno dobru igru. Assassin’s Creed Shadows će se svidjeti svim igračima koji su uživali u prethodnih nekoliko Assassin’s Creed igara, a vjerujem i kako bi mogao biti dobar naslov za sve one koji su davnih dana ostavili ovaj serijal iza sebe.