Moja avantura s Assassin’s Creed igrama započinje davne 2010. godine kada sam na PSP-u zaigrao Assassin’s Creed: Bloodlines. Od tada su izašle mnoge AC igre koje su bile voljene, a neke se nisu baš proslavile. Riječ je o serijalu koji je imao svojih uspona i padova, ali ono što je sigurno je da Assassin’s Creed ima veliku zajednicu igrača koji žive ovaj serijal. Posljednji Assassin’s Creed Valhalla nije baš bio ono što smo očekivali. Bilo je tu puno zamjerki vezanih za borbu, skupljanje oružja, te prevladavanje RPG elemenata. Assassin’s Creed Mirage je osvježenje koje su fanovi serijala očekivali i priželjkivali nekoliko godina.
BASIMOVE AVANTURE PO BAGDADU
Za početak se želim zahvaliti developerima koji su nam poslali PC verziju Miragea pomoću koje vam pišemo ovu recenziju. Glavni lik Assassin’s Creed Miragea je Basim Ibn Isaq, ulični lopov koji se spletom okolnosti pronašao u svijetu ubojica. Moram reći da mi je bilo vrlo teško za povjerovati da će Basim postati Assassin kroz prvih 30-ak minuta igre. Logično je da će on postati Assassin kroz neko vrijeme u priči, jer nekako dospije u redove Hidden Onesa. Njihov vječni neprijatelj ili neprijatelji su Templari/Order of the Ancients. Već kroz ovih par rečenica vidite tu jednostavnost kojoj su se developeri odlučili vratiti s ovim naslovom.
Naravno da je Basim odličan u svojim parkour sposobnostima kojima se služi u Bagdadu. Jako mi se sviđa što su Developeri odlučili napraviti s NPC-jevima s kojima se susrećete po ulicama Bagdada. Naime, dok šetate ulicama grada iz devetog stoljeća, NPC-jevi oko vas vode razgovore na arapskom, za te dijaloge ne postoji prijevod s titlovima, već se tako održava autentičnost. No, ako s Basimom započnete razgovor s nekim od njih, dijalog je pun fraza i arapskih riječi, samo što se one sada prevode. Dokaz je ovo da Ubisoft ima poštovanja prema kulturi koju su uzeli za ovu igru.
KONAČNO SE VIŠE NE FORSIRA IGRAČA
Ako ste igrali Origins, Valhallu ili Odyssey onda ste upoznati sa standardom koji je vladao u tim igrama. Te su vas igre jednostavno tjerale da idete od točke A do točke B kako bi mogli biti dovoljno jaki da nastavite s pričom. Nije to samo standard koji vlada u Assassin’s Creed igrama, nažalost njega možemo primijetiti u mnogim drugim novijim naslovima. Samim time, takav način igranja totalno mijenja vaše iskustvo, puno više ti naslovi podsjećaju na nekakve kolekcionarske igre.
Gdje imate jako lošu priču, ali jako puno stvari za skupiti. Mirage je konačno malo uspio pobjeći od tog standarda. Naravno, još uvijek postoji dosta velika mapa koja je krcata misijama i stvarima koje trebate napraviti, vidjeti ili skupljati. Kroz igranje Miragea dobivate osjećaj kao da sve stvari koje napravite podržavaju vaše tajno društvo kojemu je cilj zaštita nevinih i kažnjavanje zlih.
ENKIDU I NAGLASAK NA ŠULJANJU
Enkidu je Basimova ptica ljubimac. U početku vam se čini dosta beskorisnim, no kada se uživite u igru i započnete ju igrati kako su developeri htjeli da ju igrate, onda shvatite koliko je Enkidu koristan i potreban. Odmah bi se nadovezao i na Basimove vještine i sposobnosti koje možete nadograđivati i naravno otključavati. One su podijeljene u tri kategorije: Phantom, Trickster i Predator. Svaka od njih je rađena po uzoru na jednu od tri životinje, škorpiona, pauka i orla. Neću previše ulaziti u tu temu jer mislim da svi već dobro znate kako skill tree funkcionira. Assassin’s Creed Mirage je stavio naglasak na korištenje onih vještina i sposobnosti koje najviše odgovaraju vašem stilu igranja.
Ogroman plus je što vas igra nagrađuje kao vaše zadatke obavljate šuljajući se. Naime, neke misije će vam dati bolju nagradu ako vas stražari ni jednom ne opaze. Ovim potezom su developeri, na neki način, htjeli natjerati igrače da se vrate starom načinu igranja Assassin’s Creed igara. Skrivanje po grmlju, zviždanje, ubijanje i skrivanje tijela su osnovne mehanike koje koristite kako bi bili tihi.
Naravno velika pomoć u ovakvim situacijama je vaš dragi Enkidu koji pronađe svakog čuvara pa vam malo olakša posao. Osim Enkidua, skill tree je tu da vam također olakša posao Assassina. Nekada ne ubijete sve stražare nego ih nasamarite svojim lukavim zvižducima. Takav pristup misijama me vratio u neke stare Assassin’s Creed naslove.
DIZAJN PODRUČJA I AI NEPRIJATELJA
Nažalost postoje segmenti u kojima me Assassin’s Creed Mirage razočarao. Prvi je dizajn nekih od područja u kojima se Basim pronađe. Najčešće su to ona područja koja moramo infiltrirati kako bi pronašli neke podatke, predmete ili ljude. Dizajn je zakazao kod vrata, prolaza i hodnika. Najjednostavnije rečeno dizajn je zbunjujuć. Dosta često se dogodilo da su neka vrata zaključana, to je znak da vas igra tjera da nađete drugi put kako bi došli s druge strane i otključali ih.
Samim time otključavanje vrata će predstaviti neku nagradu za naš trud, jer kada dođete opet na istu lokaciju da vrata će biti otključana. E pa, skoro je nemoguće naći drugi put ili kada ih otključate vas vodi u ništa. Hodnici će vas odvesti u prostoriju koja je prazna i nije povezana s drugim sobama ili hodnicima. Osim što će vam oduzeti vrijeme, igra vas frustrira.
AI neprijatelja je u najmanju ruku smiješan i nedosljedan. Nekoliko puta su me počeli vijati po ulicama Bagdada iz čistog mira. Isto tako, kasnije u igri dobijete mogućnost pronalaska košara koje sadrže vrijedne materijale koje možete prodati i naravno zaraditi. Od trenutka kada se upoznate s košarama nije naglašeno da će vas stražari htjeti ubiti jer radite nešto ilegalno, no ipak hoće. Par puta me nisu hvatali nakon džeparenja ili krađe sadržaja iz škrinja.
Pretpostavljam da su to bugovi koji će biti popravljeni. Ili to ili sam imao sreće u nekim situacijama, a drugima ne baš. Dosta nezgodne znaju biti misije u kojima morate ispratiti NPC-ja ih zatvora ili s lokacije A na lokaciju B. Samo mi je jednom AI totalno poludio i odlučio ostati u jednoj sobi, dok je i dalje pričao kao da je iza mene. Tek sam pretkraj misije shvatio da me budala ne prati, vjerujem da vam je jasno kako je ta misija završila…
FAZING ASSASSINATION
Fazing Assassination je jedna od mnogih vještina koje Basim može naučiti i koristiti. Ona je poprilično ne realna, a na društvenim mrežama je dobila jako puno mržnje od strane igrača. Osobno ne volim takve stvari u Assassin’s Creed igrama, ali ova mi je nekako sjela. Jako je zabavna i poprilično korisna. Riječ je o nekakvoj vrsti teleportiranja u kojoj možete odabrati točno mjesto gdje se želite stvoriti i tako se možete riješiti nekoliko neprijatelja odjednom.
Ponovno ću se vratiti na Odyssey koji je isto imao dosta nerealne sposobnosti koje je vaš lik mogao naučiti. No, osobno nikada nisam vidio toliki problem u tim sposobnostima. Pretjerane su mi bile kombinacije koje dobijete s više sposobnosti odjednom i posebnim oružjima koja gore ili su otrovna. Igrače apsolutno nitko ne tjera da koriste ovu sposobnost, tako da neću niti zamjeriti niti pohvaliti ovu mehaniku.
DEVELOPERI SU KOD BORBE OSTALI NEDOREČENI
Borba je dosta veći propust od gore navedene sposobnosti. Imam osjećaj kao da je borba bila žrtva povratka ovog serijala na početke. Borba je bila dosta jednostavna, a to je nažalost ovaj put značilo da je i ne zanimljiva. Nemojte me krivo shvatiti, jednostavno može biti poprilično zanimljivo, no borba u Assassin’s Creed Mirageu je bila “meh”. Neprijatelji bi dosta lagano padali i često nisu predstavljali nikakve prepreke. Puno sam više uživao u šuljanju, parkouru i izbjegavanju neprijatelja, nego ulasku u pravu prsa o prsa borbu.
PRIČA KOJA JE IMALA VELIKI POTENCIJAL, ALI…
Kao igrač koji stvarno voli ovaj serijal mogao sam uživati u priči Miragea, isto kao što sam nekako uspio uživati u pričama zadnjih nekoliko AC igara. Roshan je zanimljiv lik koju glumi Shohreh Aghdashloo, dosta je važna za priču kao Bashimova mentorica. Priča je u početku imala potencijal jer Bashim nikada nije bio ubojica već samo obični ulični lopov. No, ova priča vas ne može ostaviti željnima za još. Basim je također imao potencijal biti vrlo dobar lik, ali je ispao dosta generičan protagonist. Veliki minus je što ako većinu cut scena preskočite i dalje će vam priča igre biti jasna.
ZA KRAJ…
Assassin’s Creed Mirage je naslov koji se vratio na svoje početke. To je jako velik plus ove igre, definitivno je riječ o naslovu u kojem možete uživati. Moram naglasiti kako ovo nije igra koja se skroz vratila svojem korijenju, već je spoj starog i novog kova. Mirage je pravo osvježenje za ovaj serijal koji je star 16 godina. Savjetujem vam da izbjegavate otvorenu borbu prsa o prsa jer stavarno nije dobro napravljena. Očekivao sam puno više od ove igre, ali kada stavimo na stranu neke lošije odrađene segmente igre, dobivate naslov u kojem možete uživati i ponašati se kao pravi Assassin.
