Originalni Amerzone je pomalo zaboravljeni gaming dragulj. Iako originalni naslov nikada nisam zaigrao jer je izašao 1999. godine, čuo sam priče, istraživao sam i znam kako je Amerzone privukao pažanju gamerima u Francuskoj. Što nekako i ima smisla s obzirom na to da je Microids razvojni programer iz Francuske. Zanimljivo je kako je upravo Microids jedan od najstarijih studija za razvoj videoigara koji i dalje posluje. Osnovani su 1985. godine, a Amerzone je bila prva igra na kojoj je radio Benoît Sokal. Belgijski umjetnik i devleoper je napravio Amerzone po svojem grafičkom romanu kojeg je napisao 1986. godine, a to mu nije bila jedina igra. Syberia je također njegov naslov koji je bio point-and-click avantura, a poznat je i po svojoj seriji stripova – Inspector Canardo. Nažalost, Benoît Sokal je preminuo 2021. godine nakon duge bolesti u 66. godini života.
Nakon kraće crtice iz povijesti, možemo se baciti na recenziju. Amerzone – The Explorer’s Legacy igračima nudi sve ono što bi jedan remake trebao. Microids je uzeo naslov iz 1999. i odlučio ga promijeniti iz temelja, rekreirajući sva okruženja kao potpuno 3D prostore s modernim engineom. No, Amerzone – The Explorer’s Legacy nije samo grafička i vizualna prerada originalnog naslova, developeri su se odlučili i za izmjene izvorne priče koje su ju dotjerale. Ponajviše ovdje mislim na nove glasove koje imamo priliku čuti za vrijeme igranja. Moram reći kako sam se iznenadio kada sam shvatio da je takozvani node-based movement ostavljen i implementiran je u Amerzone – The Explorer’s Legacy. Ovaj način kretanja igraču ne daje slobodu pomicanja svojeg lika u bilo kojem smjeru, već umjesto toga morate kliknuti za kretanje između scena. Naravno ovakvo kretanje je sada puno bolje neko 1999. godine, jer sada imamo puno više animacija koje prikazuju našeg lika kako hoda stazama, penje se po ljestvama… Ipak, ovakav način kretanja ima svoje mane, a najveća je što otežava igračevo uranjanje u svijet. Ne znam kako vi, ali ja nakon što primijetim neki zanimljivi detalj u daljini jednostavno moram otići do njega i pogledati ga izbliza. Nažalost, to ne možete u Amerzone – The Explorer’s Legacy. Srećom, igra ima pristup fast travelu, tako da kretanje od lokacije do lokacije postaje brzo i ne može vam dosaditi.
U Amerzone – The Explorer’s Legacy igrate kao neimenovani novinar kojeg su iz Mondial Magazine 1998. poslali na intervju s profesorom Valemboisom. Sada stari, bivši istraživač vas treba upoznati sa svojim pustolovinama u Amerzoneu tijekom 1930-ih. Amerzone je inače izmišljena lokacija, koju je Sokal smjestio u Južnu Ameriku. Profesor je inače jako lošeg zdravlja i očajnički želi da mi otputujemo u Amerzone i vratimo jaje jedne od Bijelih ptica. To su velike, lijepe, ali beznoge ptice koje nastanjuju nebo oko velikog vulkana. Te ptice donose sreću, a profesor koji je na samrti vam daje svoj stari dnevnik u kojem je pisao o svojoj ekspediciji. Dnevnik krije i upute o tome kako koristiti Hydraflot, naš leteći čamac koji će nas vratiti u Amerzone. Priča ima svoje zaplete i velik broj odstupanja od originalnog naslova i pritom ne mislim samo na događaje u priči, već i na ritam na koji igra priča svoju priču. Amerzone – The Explorer’s Legacy pokušava ostati vjeran originalu, ali se ne boji implementirati neke novitete.
Treba nešto reći i o težinama koje su dostupne u Amerzone – The Explorer’s Legacy. Naime, igra ima dvije vrste težine; Traveller mode i Adventurer mode. Traveller mode je više fokusiran na igrinu priču, sa zagonetkama koje su puno izravnije i lakše. S druge strane imamo Adventurer mode koji je puno bliži originalnom naslovu iz 1999. godine. Ovaj način igrača vas neće držati za ruku i pustit će vas da se mučite. Tako da, dobro pazite koju ćete težinu odabrati.
Što se voice actinga u Amerzone – The Explorer’s Legacy tiče on je jako dobar, glasovi zvuče dobro i što je najvažnije realno. Kada pričamo o zagonetkama jednostavno ih moramo pohvaliti, jer su i one također jako dobro napravljene. Posebice aspekti istrage koji više izgledaju kao da ste novinar, što je nekako nedostajalo u originalu. Izbornik sadrži sve informacije o svim tragovima koje ste otkrili, što je veliki plus jer igrač u bilo kojem trenutku može provjeriti koje sve tragove je našao i kako napredovati dalje. Osim toga, izbornik sadrži i informacije koje su povezane s vašim glavnim, ali i sporednim ciljevima. Naravno izbornik je dizajniran tako da pomogne igračima kada god dođu do neke nepremostive prepreke. Svaka lokacija koju posjetite i lik kojeg upoznate imaju svoje pozadinske priče. One nisu bitne za vaš napredak, ali čitanje nekih bilješki može vam pomoći u popunjavanju praznina i definitivno će vam pružiti više konteksta vezanog za svijet. Moram priznati kako zagonetke nisu previše naporne, štoviše, mogu reći da sam uistinu uživao rješavajući neke.
Okolina s kojom se susrećete je naravno doživjela veliku preobrazbu. Vaše okruženje u Amerzone – The Explorer’s Legacy izgleda sjajno, sve strukture imaju puno više detalja, ali to je i očekivano s obzirom na to je smo trenutačno u 2025. godini, a ovdje se radi o remakeu igre iz 1999. Gusta šuma kojom se krećete na samom početku igre je predivna, a tada imate priliku čuti u zvuk koji je također vrlo dobar. Likovi izgledaju pomalo čudno, ali to odgovara stilu igre, tako da nećemo previše zamjerati. Ono što nisam spomenuo kada sam pričao o kretanju u ovoj igri su problemi koje sam imao dok sam igrao Amerzone – The Explorer’s Legacy. Naime, iako je kretanje poprilično jednostavno, bazirano je na klikanju, igra se pati u nekim trenutcima, posebice pri prijelazu između nekih scena. Nadam se kako će to developeri uskoro popraviti, jer ovdje stvarno nema ničega što bi trebalo biti tehnički zahtjevno.
Amerzone – The Explorer’s Legacy je igra koja vrlo vjerojatno nikada ne bi dobila svoj remake da Microids još uvijek ne postoji i da tamo ne rade ljudi koji su radili s Benoîtom Sokalom. Za vrijeme igranja shvatite koliko je ovim ljudima stalo do njegove ostavštine i maštovitih i fantastičnih svjetova koje je kreirao. Iako se ovdje radi o remakeu koji je možda malo previše vjeran svojem originalu, pokazuje hrabrost u nekim segmentima koji su skoro pa potpuno novi. Ovaj remake je posvećen Sokalu i uspomeni na njega, što se tiče ovog cilja Amerzone – The Explorer’s Legacy je to uspješno odradio. Iako tada nisam bio ni rođen, ovaj naslov me natjerao na istraživanje o Amerzoneu, Benoîtu Sokalu i Microidsu i moram reći kako mi je drago što sam imao ovu priliku.
Announcement Trailer
Story Trailer
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
