Istina je negdje tamo vani, a UFOPHILIA pokušava tu ideju pretvoriti u napetu horor-avanturu iz prvog lica. Tema izvanzemaljaca prati pop-kulturu još od Roswella 1947., a dok danas vlade sve češće priznaju postojanje neidentificiranih letjelica, reakcija publike često je prilično ravnodušna. Videoigre su, naravno, odavno prihvatile tu misteriju, a UFOPHILIA je najnoviji pokušaj da igrača stavi u ulogu lovca na dokaze o izvanzemaljskom životu.
Proveli smo nešto vremena uz UFOPHILIA, pa evo kakav kakav dojam ostavlja ova neobična kombinacija istraživanja, horora i fotografiranja nepoznatog.
Za razliku od sličnih naslova, UFOPHILIA ne gubi vrijeme na narativ. Nema uvoda, objašnjenja ni duboke pozadinske priče. Jednostavno se nađete u kamp-kućici koja služi kao baza i dobijete zadatak – pronaći i fotografirati izvanzemaljce.
Ovaj pristup možda zvuči minimalistički, ali funkcionira. Fokus UFOPHILIA igre je na atmosferi i istraživanju, a ne na storytellingu. U tom smislu, jasno je da je inspiracija pronađena u hitu Phasmophobia, samo što se ovdje lovi nešto daleko nepoznatije od duhova.
Osnovna gameplay struktura u UFOPHILIA vrlo je jasna. Krećete iz baze gdje laptop sadrži informacije o vrstama bića koje možete susresti. Na početku koristite kameru i detektor kako biste locirali prisutnost izvanzemaljca. Kad uređaj signalizira blizinu, ulazite u tzv. “Phase 4” – trenutak kada se entitet manifestira. Tada morate reagirati brzo i fotografirati ga. Svaki susret u UFOPHILIA može završiti uspjehom… ili otmicom, te prebacivanje na Game Over zaslon.
Postoji devet tipova izvanzemaljaca, svaki s drugačijim ponašanjem – neki reagiraju na svjetlo, drugi na zvuk, dok su neki jednostavno agresivni. Proceduralno generiranje znači da je svaki pokušaj drugačiji, što UFOPHILIA čini iznenađujuće replayabilnom.
Fotografiranje donosi iskustvo, a napredovanje otključava nove lokacije i opremu. UFOPHILIA nudi sedam područja za istraživanje, od policijske postaje do kampova, kao i alate poput Geigerovog brojača ili magnetometra.
Ovaj sustav napretka daje dobar motiv za nastavak igranja, a različiti završeci dodatno produljuju “životni vijek” igre. Upravo taj osjećaj otkrivanja i eksperimentiranja čini UFOPHILIA zaraznim iskustvom.
Najveća zamjerka koju imam za UFOPHILIA je logistika. Dakle, informacije se nalaze na laptopu u bazi, što bi značilo da se stalno morate vraćati u kamp-kućicu. Osim toga, igra vas ograničava na nošenje samo dva komada opreme tako da se backtracking dodatno produžuje. Ova dva problema ne uništavaju igru, ali nikako ne pomažu njezinom tempu – vrlo možete postati frustrirani zbog repetitivnih radnji koje morate odrađivati. Izuzev ova dva problema, UFOPHILIA svoj tempo i atmosferu gradi vrlo uspješno.
Vizualno, UFOPHILIA izgleda solidno – dizajn lokacija i izvanzemaljaca uvjerljivo prenosi osjećaj nelagode. Posebno se ističe zvuk, od škripanja, režanja i disanja iza leđa, svi oni stvaraju napetost koji podsjećaju da je UFOPHILIA ipak horor naslov. Ovaj naslov također jako dobro drži igrača u neizvjesnosti, što je jedan od glavnih razloga zbog kojih horor elementi u ovom naslovu toliko dobro funkcioniraju.
UFOPHILIA je zanimljiv eksperiment. Igra ima zarazan gameplay loop, solidan izbor sadržaja i atmosferu koja često pogađa pravi ton. Ipak, izostanak multiplayera, koji je bio ključ uspjeha srodnih igara, ostavlja dojam propuštene prilike. Unatoč tome, UFOPHILIA je na dobar način pokušala unijeti svježinu u paranormalni horor žanr.
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
