Indie horor scena posljednjih je godina prepuna naslova koji pokušavaju šokirati igrače naglim prepadima ili beskrajnim skrivanjem od čudovišta. Zbog toga je svaki pokušaj da se u žanr unese nešto drugačije odmah zanimljiv. Upravo to pokušava napraviti MOLE, psihološki horor malog švedskog studija koji se oslanja na ono što developeri nazivaju taktilnim gameplayem – svaki prekidač, ventil, poluga i stroj zahtijevaju ručnu manipulaciju, umjesto jednog pritiska tipke.
Ideja je jednostavna, ali vrlo učinkovita. Pokušajte pokrenuti golemu bušilicu ili promijeniti osigurač dok negdje u mraku čujete nešto što vam se približava. Panika tada ne proizlazi samo iz atmosfere nego i iz činjenice da svaka pogreška može biti kobna.
Radnja nas stavlja u ulogu Viktora, člana ekspedicije koja se spušta duboko ispod površine Zemlje kako bi istražila misteriozni signal koji navodno ljude dovodi do ludila. Korporacija koja financira ekspediciju očito nije previše zabrinuta za sigurnost svojih zaposlenika, pa nije teško povući paralele s brojnim SF hororima u kojima su ljudski životi tek usputna stavka u poslovnom planu.
Vrlo brzo postaje jasno kako nešto nije u redu. Posada nestaje, stvarnost se počinje raspadati, a Viktorove uspomene isprepliću se s halucinacijama. Priča se velikim dijelom vrti oko njegova pokojnog sina, pri čemu upravo taj misteriozni signal obećava mogućnost da ga ponovno vidi.
Iako ovakav motiv nije osobito originalan i često se koristi kao pokretač radnje u videoigrama, MOLE ga obrađuje dovoljno uvjerljivo da Viktor postane lik s kojim nije teško suosjećati. Kroz razgovore i sjećanja polako upoznajemo njegove mane, krivnju i očaj, zbog čega emocionalni dio priče funkcionira bolje nego što bi se možda očekivalo.
Istina, iskusni ljubitelji psiholoških horora vjerojatno će dosta rano naslutiti kamo priča vodi. MOLE se često oslanja na motive koje smo već viđali u igrama poput Mouthwashinga ili sličnim psihološkim hororima. To ne znači da je priča loša, ali joj nedostaje onaj element iznenađenja zbog kojeg bi ostavila snažniji dojam.
Najveći forte MOLE-a bez sumnje je njegov gameplay. Umjesto klasičnih interakcija jednim klikom, gotovo svaki zadatak zahtijeva nekoliko koraka. Popravak motora, zamjena osigurača, upravljanje bušilicom ili programiranje rute odvijaju se ručno kroz niz preciznih pokreta mišem.
Takve mehanike stvaraju osjećaj da se zaista nalazite unutar ogromnog stroja. Upravljanje bušilicom djeluje teško, sporo i fizički zahtjevno, upravo onako kako bi i trebalo izgledati. Posebno su zabavni trenuci kada pod pritiskom morate brzo obaviti nekoliko radnji odjednom. Upravo tada MOLE pokazuje koliko je ova ideja dobra i koliko bi sličan pristup mogao postati sve češći u budućim horor igrama.
Atmosfera dodatno pomaže cijelom iskustvu. Zvučna kulisa nenametljivo prati istraživanje podzemlja, dok povremeni glazbeni motivi odlično naglašavaju osjećaj izolacije i nelagode. Vizualni stil također uspješno prenosi klaustrofobiju uskih metalnih hodnika i golema industrijskog kompleksa koji djeluje kao da će se svakog trenutka raspasti.
Nažalost, MOLE nije jednako uspješan u svim segmentima. Jedan od najvećih problema predstavlja čudovište koje povremeno progoni igrača. Ono nema posebno važnu ulogu u priči, a ni gameplay ne čini zanimljivijim.
Većinu vremena jedino što možete jest pobjeći ili se sakriti, što vrlo brzo postane predvidljivo. Situacije u kojima morate popravljati strojeve dok vas neprijatelj aktivno lovi zapravo su rijetke, iako upravo tada igra pokazuje svoj puni potencijal.
Umjesto toga, čudovište često djeluje kao element koji je ubačen samo zato da igra ne bi bila okarakterizirana kao još jedna “walking simulator” avantura.
Šteta, jer MOLE bez problema može graditi napetost i bez klasičnog neprijatelja. Atmosfera, zvukovi i osjećaj izolacije sami po sebi dovoljno su snažni da održe igrača u neizvjesnosti.
MOLE je igra koja pokazuje mnogo talenta i razumije kako izgraditi napetost. Vidljivo je da iza projekta stoji tim koji je pažljivo razmišljao o svakom prekidaču, svakoj poluzi i svakom mehaničkom sustavu. Problem nastaje kada se cjelina usporedi s igrama koje su je inspirirale.
Utjecaji naslova poput Mouthwashinga ili Iron Lunga toliko su očiti da MOLE rijetko uspijeva izgraditi vlastiti identitet. Umjesto da ponudi nešto potpuno novo, često ostavlja dojam kombinacije već poznatih ideja.
To ne znači da ćete se dosađivati. Kampanja traje svega nekoliko sati i uglavnom prolazi bez većih zastoja, a ritam igre ostaje dovoljno dobar da vas zadrži do završetka.
No nakon odjavne špice ostaje osjećaj kako je projekt imao potencijal postati nešto uistinu posebno, ali mu je nedostajalo još malo hrabrosti da se odvoji od svojih uzora.
MOLE je kvalitetan psihološki horor koji briljira kada vas natjera da vlastitim rukama upravljate kompleksnim strojevima usred potpune panike. Mehanike, odlična atmosfera i uvjerljiv glavni lik dovoljno su jaki razlozi da ljubitelji indie horora obrate pozornost na ovaj naslov.
S druge strane, predvidljiva priča i nepotrebno čudovište sprječavaju ga da dosegne vrh žanra. Ako vas privlače sporiji horori koji grade napetost kroz atmosferu i interakciju sa svijetom, MOLE će vam pružiti nekoliko vrlo upečatljivih trenutaka. Samo nemojte očekivati revoluciju – više se radi o dobro izvedenoj kombinaciji poznatih ideja nego o igri koja će promijeniti žanr.
NOVA DIMENZIJA TEHIX.HR PORTALA
Link za promjenu lozinke šaljemo na email
