A Minecraft Movie odmah stvara čudan paradoks. Očito se nadajući da će slijediti stope projekta poput The Lego Movie, ova adaptacija videoigre želi odati počast otvorenoj kreativnosti i fleksibilnosti Minecrafta, a da pritom ostane vjerno okviru same igre – što znači uključivanje svih očekivanih blokastih vizualnih obilježja i obavezne doze simpatičnih šala za gamere. Iznenađenje filma je koliko dugo uspijeva odgoditi te klišeizirane elemente – dovoljno dugo, ispostavlja se, da redatelj filma Napoleon Dynamite, Jared Hess, dobije priliku primijeniti svoj mrtvohladni stripovski humor na dječju fantaziju.
Hessov ulazak u svijet velikih franšiza ponovno ga ujedinjuje s Jackom Blackom, zvijezdom njegove slapstick avanture Nacho Libre iz 2006. godine i nitko ne može reći da je Black ovaj posao odradio polovično, baš nasuprot. Kao Steve, čovjek koji je kao dijete „čeznuo za rudnicima“, a kao odrasla osoba otkriva portal u čarobni Overworld, Black s tolikim guštom odbacuje okove svakodnevice da njegov bujica naracije na početku filma zvuči uzbuđeno, a ne kao dosadno objašnjavanje. Ukratko: zločesti praščići žele se dokopati „kugle“ (koja je, kao i sve ostalo u Overworldu, kockasta, a ne prava kugla) koju je Steve pronašao, pa on šalje svog vjernog vuka, Dennisa, da je sakrije u stvarni svijet.
Hess se ovdje uistinu vraća svojim Dynamite korijenima – s retro modom, ekstremno suhim humorom i bizarnim replikama, te radnjom smještenom u stvarni svijet, gdje pauzira Steveovu priču kako bi pratio brata i sestru Natalie (Emma Myers iz serije Wednesday) i Henryja (Sebastian Hansen) dok se sele u mali grad u Idahu. Tamo se kreativni, neprilagođeni Henry povezuje s Garrettom Garrisonom (Jason Momoa), bivšim gaming šampionom koji sada vodi retro trgovinu pop-kulture koja je pred zatvaranjem. Natalie u međuvremenu upoznaje Dawn (Danielle Brooks), prijateljsku agenticu za nekretnine koja uz to vodi mobilni mini zoološki vrt.
U filmu za odrasle, ovakav niz neobičnosti možda bi djelovao pretjerano: Natalie je mlada žena neodređene dobi koja dobiva posao vođenja društvenih mreža za lokalnu tvornicu čipsa od krumpira, dok Henry izrađuje funkcionalni mlazni ruksak. No za dječji film, to je simpatično luckasto, pa čak i prepoznatljivo – cijeli ambijent, s kroketima i alpakama, odiše Hessovim stilom. Momoa se posebno dobro uklapa u redateljev senzibilitet, glumeći manje grubu verziju napuhanog senseija Rexa Kwon Doa iz Napoleona Dynamitea. Zapravo, prvih 30 do 40 minuta A Minecraft Movie donosi toliko velikih smiješnih situacija da je gotovo razočaravajuće kad Henry, Garrett, Natalie i Dawn slučajno pronađu kuglu i bivaju uvučeni u Overworld.
Na kraju, susreću se sa Steveom, koji im drži osnovnu „tutorial“ poduku prije nego što krenu na svoju misiju. Sama misija je pomalo nejasna i zbunjujuće predstavljena – mješavina spašavanja Steveovog voljenog psa Dennisa, zaštite kugle i pokušaja povratka četiri izgubljena putnika kući. Scenarij, koji potpisuje čak šest autora, često djeluje nedovršeno – likovi smišljaju planove pa ih bez komentara ignoriraju, kao da glumci rade po različitim verzijama skripte. Akcijske scene su nezanimljive – digitalne horde koje trče i lete okolo više podsjećaju na fan-made Lord of the Rings video nego na blockbuster – pa se čini da Hess nema svijetlu budućnost u epskoj fantasy produkciji. Ipak, A Minecraft Movie zadržava razigrani ton, često zastajkujući zbog gegova, gegova i još gegova – uključujući i zabavno besmisleni sporedni zaplet s Jennifer Coolidge i jednim likom iz Overworlda.
S vremenom prevladava ta vrckava energija, a razne CGI pejzaže naseljavaju blokasti ljudi i stvorenja koja brzo postanu repetitivna. Sve skupa počinje nalikovati na nešto sređeniju verziju YouTube „let’s play“ videa, samo s velikim zvijezdama koje lete okolo. Ono što filmu nedostaje u odnosu na samu igru Minecraft je spoj sitničavosti i prostranosti, koliko god film naglašavao kreativnu slobodu igre, zanemaruje onu zaraznu razinu opsesivnosti koju igrači dobro poznaju, pretvarajući Overworld više u nešto iz Mario svijeta. Paralele s Blackovom drugom video-igra ekranizacijom (Super Mario Bros. Movie) postaju posebno očite kad Steve zapjeva čak tri male pjesmice pokušavajući ponoviti uspjeh hita “Peaches”. (S druge strane, teško je odoljeti Blackovom goofy-rock nastupu za novu generaciju klinaca.) Kao i kod većine filmskih adaptacija igara, razlika u onome što svaki medij radi najbolje ostaje nepomirena. No, pretvoriti najprodavaniju video-igru svih vremena u najbolji Hessov film u godinama – to je ipak prilično kreativno postignuće.
NIJE DOSTUPNO U HRVATSKOJ
03.04.2025. (HR) • 101 min
Redatelj: Jared Hess
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
