Svjestan sam postojanja originalnog Kingdom Come: Deliverance iz 2018. godine, ali nikada nisam zaigrao taj naslov. Moram biti potpuno iskren i reći kako vjerojatno ni Kingdom Come: Deliverance II ne bi zaigrao da nismo dobili ovaj primjerak za recenziju. Ovo jednostavno nije žanr kojeg volim, ali sam za dobrobit ove recenzije odlučio dosta istražiti prvi dio i što to nije baš bilo po želji igrača. Igrači su se jako bunili na uglađenosti igre, primjećivali su dosta bugova, ponajviše kod side questova, a neki su joj čak zamjerali tu sporu i ponekad zamornu priču. Kratki zaključak prije nego što krenemo u ovu recenziju, Kingdom Come: Deliverance II nije za svakog, isto tako ni prvi dio nije bio, ako ste ljubitelj Srednjeg vijeka, vjerojatno ćete uživati u ovom naslovu, ako niste, možda bi trebali preskočiti ovaj serijal.
POČETAK JE DOBAR I “DVICA” JE NEKOLIKO RAZINA ISPRED SVOG PRETHODNIKA
Tijekom brzog istraživanja, dalo se primijetiti u čemu je prvi dio poprilično zaostajao. Već u prvih nekoliko minuta Kingdom Come: Deliverance II pokazuje da će ostati vjeran svom prethodniku, ali developeri su imali na umu sve primjedbe koje su dobivali od zajednice tijekom ovih godina. Kingdom Come: Deliverance II je puno uglađenija igra, ima dotjerani sustav borbe o kojem ćemo kasnije pričati puno detaljnije, a moram priznati i kako grafički igra izgleda jako dobro.
NEŠTO MALO O PRIČI
Koliko sam shvatio priča u Kingdom Come: Deliverance II započinje odmah tamo gdje je stala priča “jedinice”. Sam početak igre je uzbudljiv i pun akcije, a smješteni smo u opsadu dvorca, te se borimo uz Sir Hansa Capona. Već tu dolazi do izražaja najduži scenarij u povijesti videoigara, s ukupno 1 700 000 riječi. Cijela bitka završava na način da se naši heroji nađu u dosta gadnoj situacija, a nakon toga slijedi flashback u kojem se vraćamo nekoliko tjedana u prošlost. Točnije, vraćamo se na dolazak Henryja i Capona u regiju, gdje sam se osobno pitao kako ovaj naizgled miran početka može dovesti do onoga. Nekoliko cutscena nakon, igra vas liši vaše opreme, vještina i iskustva, te vas počinje učiti.
Ovo nema nikakve veze s pričom, ali kroz igru vas prati Mutt. Mutt je vjerni pomoćnik Henryja i zapravo ima jako puno funkcionalnosti. Osim što vašeg dragog psića možete podragati, Mutt može biti jako koristan. Možete podići vašu vještinu pod nazivom Houndmaster, a na taj način otključavate nove pogodnosti i naredbe. Muttu možete narediti da prati stvari kako bi vas poštedio dugog i zamornog hodanja. Također, postoji mogućnost lajanja, kojim Mutt naravno privlači pozornost, a psić vam može povećati i karizmu dok je s vama jer svi vole pse. Moj osobni favorit je što vas Mutt može grijati i pružati vam osjećaj sigurnosti, a to vam daje dodatan buff u igri.
BORBA JE I DALJE AUTENTIČNA
Kingdom Come: Deliverance je poznat po svojoj unikatnoj borbi. No, mnogima je taj način borbe bio prekompliciran. S obzirom na to da se nisam susreo s istim, nego sam ga samo vidio na gameplay trailerima i videima, mogu zaključiti kako je borba u Kingdom Come: Deliverance II pojednostavljena. Prva igra je imala pet inputa za napad, kao i ubod u sredini, a igrači bi morali biti pametni s kombinacijama, blokovima, ukratko s tajmingom. On je bio vaš najveći pomoćnik, ali je vrlo lako mogao postati i vaš neprijatelj. Ovdje je cijeli sustav malo pojednostavljen, ali ne na štetu složenosti, već više u korist užitka igrača, a cijela priča je nekako omogućila dublje, detaljnije mehanike. Borba sada ima četiri usmjerena ulaza; lijevo, desno, gore i dolje. Samo što je ovoga puta napad prema dolje zapravo ubod. Ovaj sustav održava kontrolu nad samom borbom, koja je zapravo ostala poprilično slična kao u prethodniku. Naravno prisutna je i napetost u suočavanju s drugim protivnikom i nekako je stalno prisutan taj osjećaj da vas baš taj potez može koštati života. No, borba je samo u početku izazovna, kada pohvatate malo način na koji vaši protivnici dišu, sve nekako postaje prirodno.
SUSTAV ZLOČINA SE VRATIO!
Sustav zločina je nešto što su igrači jako cijenili u prvom Kingdom Come naslovu. S druge strane, recenzenti su ovaj sustav smatrali poprilično ambicioznim. Kingdom Come: Deliverance II je još malo dodatno razradio ovaj sustav. Igrač sada mora paziti na puno više potencijalnih ishoda iako sam na prvu mislio da je ovo samo prenapuhan sustav od strane developera brzo sam se opekao. Naime, za vrijeme igranja naletio sam na jedan side quest koji je na prvu izgledao vrlo jednostavno. Morao sam preuzeti lutnju od jednog lokalnog stolara, ali dobio sam naputak kako je isti neće htjeti prodati. Prvo sam mislio da će ovdje ključnu ulogu igrati način na koji ću se postaviti prema stolaru, ali sam se opet prevario. Stolar me odbio, na kratak i pomalo bezobrazan način, ali sam se ja ušuljao u njegovu kuću i “posudio” lutnju. Nisam bio ni svjestan koliko će me taj trzalački žičani instrument koštati. Prošlo je nekoliko sati, taj side quest je lagano otišao u zaborav, ali onda sam dobio obavijest u vidu skočnog prozora koji mi je poručio kako je stola prijavio krađu lokalnim stražarima i optužio… MENE! Zanimljivo je način na koji NPC-evi koriste kontekst, jer vrlo često ćete im baš vi biti sumnjivi. I najmanja sumnjiva aktivnost vas može odati, pa čak i ako se samo motate uokolo previše puta ili nešto slično. Ako se odlučite zaigrati Kingdom Come: Deliverance II moj savjet vam je da ne idete baš predaleko s krađama jer vas mogu pogubiti, ne pitajte me kako to znam…
BOHEMIA JE OGROMNA
Zbog raznolikog dijaloga, dosta vremena sam proveo pričajući s likovima, ali ako nisam to radio, onda sam istraživao Bohemiju. U Kingdom Come: Deliverance 2 postoje dvije mape, koje su prava poslastica za istraživanje. Svaka ima obilje lokacija, sporednih zadataka i različitih okruženja koja jednostavno morate posjetiti. Ono što se u ovoj igri najviše ističe je grad Kuttenberg. Poseban je doživljaj prvog ulaska u ovaj grad, mislim da je skoro sat vremena potrebno da pješice obiđete cijeli grad. No, ta šetnja se vrlo lako može odužiti zbog količine detalja koji su prisutni na ulicama i uličicama, osim toga prisutni su trgovi i tržnice. Osim istraživanja, Kuttenberg nudi puno poslova koji vas mogu animirati u slučaju da vam priča dosadi. Činjenice da je svaka ulica i svaki interijer povezan s cijelom kartom, koja je sama po sebi opsežna i stvarno prekrasna, nekako budi zanimaciju za ovom igrom. Već sam naglasio da ovo nije moj žanr, te da nisam ljubitelj ovakvih naslova, ali Kingdom Come: Deliverance 2 je stvarno poseban. Igra još uz to sve ima jako dobar smisao za humor o kojem bi mogao pričati satima, ali ne želim vam ništa otkrivati.
Treba napomenuti kako je svaka regija priča za sebe, svaki grad je jedinstven, a svaki smjer u kojem odlučite otići odvest će vas do nečeg zanimljivog. Ono što sam pokušao reći u ovom dijelu recenzije je da se svijet u Kingdom Come: Deliverance 2 osjeća tako prirodnim i stvarnim. Moram reći i kako je stvoren za igrače koji vole istraživati.
ZA KRAJ…
Kingdom Come: Deliverance II je igra koja je potpuno van mog gaming žanra. Nisam ljubitelj RPG naslova, a nisam ljubitelj ni Srednjeg vijeka. Smatram da ova igra nije za svakog, ali ako se baš potrudite udubiti i njenu priču i sve gameplay mehanike koje ima, uživat ćete. Igra ima jako dobar humor, koji možda na prvu ne očekujete, ali njega možete osjetiti već u prvih nekoliko minuta igre. Nakon toga tu je priča, abnormalno detaljna i opširna priča, mislim igrin scenarij se sastoji od 1 700 000 riječ, hej preko milijun riječi! Sustav borbe me iskreno iznenadio, nisam netko tko je zaigrao prvi naslov, tako da nisam znao što me čeka, ali ovaj sustav borbe je izazovan i zanimljiv. Naravno ne smijem zaboraviti svog vjernog prijatelja Mutta, bez kojeg ova avantura i iskustvo ne bi bilo isto. Sve u svemu, drago mi je što sam imao priliku zaigrati ovaj naslov i definitivno bi vam preporučio isti.
