Harold Halibut na igraču ostavlja dojam kao da su developeri namjerno htjeli napraviti igru dosadnom. Na prvu, to je vrlo zanimljiva ideja i jako je dobro implementirana kroz priču i sami gameplay. Igra nema prevelikih komplikacija, vi preuzimate ulogu domara koji je ponekad pomoćnik u laboratoriju. Slow Bros studio je napravio predivnu pripremu za njihovu podvodnu sci-fi avanturu.
ŠTO JE UOPĆE FEDORA?
Fedora je naziv velikog kolonijalnog svemirskog broda koji je krenuo na ekspediciju sa Zemlje negdje u kasnim 70-ima ili ranim 80-ima. No, kako to obično biva u sci-fi avanturama, Fedora nikada nije došla do svoga odredišta. Fedora sa svojom posadom je zaglavila duboko ispod oceana na planetu koji je pretežno prekriven vodom. Ovaj svemirski brod je na ovom planetu već nekih 60 godina i prikazuje nam kako su se ljudi morali prilagoditi i naučiti živjeti u ovakvom okruženju. Kada sam rekao da je ekipa iz Slow Brosa napravila predivnu pripremu za njihovu igru, upravo sam na ovo mislio.
Ono što Harold Halibut ima, a ni jedna igra koju smo zaigrali u zadnje vrijeme nema je rad ljudskih ruku. Naime, ova igra je apsolutno remek djelo ljudskog zanata, igra je izgrađena od ručno izrađenih modela i setova. Isti su onda digitalizirani za animaciju i tako je nastala ova igra. Harold Halibut dosta podsjeća na Aardman, još kada dodate igrin humor koji je krcat retro-britanskih šala, dobivate ovaj proizvod.
HAROLD HALIBUT JE IGRA U KOJOJ SE SPORO NAPREDUJE
Odmah u samom početku ove recenzije treba naglasiti kako je naš glavni lik, Harold Halibut, vjerojatno i najbolji lik koji se pojavljuje unutar ovog naslova. Od animacija, do ukrasa, lijepih malih gumbića koji krase njegov model, čak i njegov humor, sve je napravljeno tako da igrač zavoli ovog lika. Cijela igra daje vibe srednje klase iz 80-ih godina. Nažalost, malo je trenutaka u kojima možemo uživati u gore spomenutom humoru. Nemojte me krivo shvatiti, igra ima još zanimljivih trenutaka, no oni su prava rijetkost. Najveći problem kod Harold Halibuta je što se jako sporo krećete naprijed. Jedan od vaših prvih zadataka u igri je suočavanje s energetskom krizom na Fedori. Nakon što ste riješili sve zadatke, umjesto da nastavite u tom smjeru, vi se vraćate rutini našeg protagonista. Hodanje po različitim dijelovima broda, dostavljanje poruka od jednog profesora do drugog ili nošenje predmeta od točke A do točke B. Svaka aktivnost je isprekidana dijalozima s drugim stanovnicima Fedore. Nakon jednog radnog dana, vraćate se u podrum laboratorija gdje je vaša sobica, tamo pronađete vaš krevet, legnete i zaspete.
DIJALOZI KOJI SU U POČETKU ŠARMANTNI KASNIJE POSTAJU…
Kroz igranje Harold Halibut upoznao sam dosta zanimljivih likova. Chris Tenenbaum je jedan od njih. On je osjetljivi učitelj koji je opsjednut turskim TV sapunicama. Onda je prisutan vlasnik trgovine, kojemu je jedini cilj dobrim gestama ponovno zadobiti ljubav svoje supruge. Njegova supruga je znanstvenica koja samo želi imati malo prostora dok obavlja svoj posao, no naravno, naš dragi vlasnik trgovine to nije baš shvatio. Nadalje, Buddy je simpatični stariji poštar koji obožava trčkarati po arkadnoj četvrti Fedore. Svi ti likovi su tu kako bi nas doveli do promjene u tempu zar ne? E pa, cijeli ritam igre je dosta polagan i uspavljujuć, a igra nam nekada dostavi istinski dirljive trenutke. Jedan od njih je onaj koji se vraća na dragog Buddyja koji isporučuju neka još neisporučena pisma. Kroz cijelu igru, igrač se polagano probija iz jednog okruga u drugi, naprijed-natrag i naprijed-natrag, a na kraju ne dođete nigdje. Shvatite kako znate svaki trač, svaku napetost između Fedorinih građana, ali i dalje čekate promjenu dinamike igre koja se nikada ne dogodi. Svi likovi koji su nekada bili dragi, simpatični i šarmantni, kasnije vam postaju dosadni jer znate da vas neće dovesti do nečeg novog. Unatoč činjenici ad je Harold lomljiv lik, emotivac, koji ima veliku želju pobjeći nazad na Zemlju, dinamika nije prisutna.
HAROLD HALIBUT JE PUN ZAPLETA I MISTERIJA
Harold Halibut je naslov krcat zapletima i misterijama, a na igraču je da razotkrije svaku misteriju i dođe do završetka priče. No, s vremenom shvatite kako sve te misterije i svi ti zapleti nisu baš previše potrebni unutar igrine priče. Drugim riječima, oni nisu previše biti za rasplet igrine priče, već su samo prisinuti kako bi odgađali završetak priče. Zapleti i misterije nisu tu kako bi poboljšali kraj priče, oni su poprilično nepotrebni, naravno ne svi, ali velika većina je nepotrebna. Svi ti događaji polako će iscrpiti igrača, a nakon toga, igraču će ovo dosaditi.
Najbolji primjer je jedan od zadataka kojeg sam dobio za vrijeme igranja Harold Halibuta. Zadatak je bio jednostavan, dostaviti jednu poruku jednom stanovniku Fedore. Poruka je glasila: “Zdravo, mogu li vam nekako pomoći?”, molim vas imajte na umu da si likovi mogu sami slati poruke putem silnih tuba kojima je Fedora povezana. Nakon što sam prešetao pola Fedore, došao sam do osobe koja je trebala primiti tu poruku. Ona mi je odgovorila kako joj nije potrebna nikakva pomoć, te me poslala nazad davatelju poruke. Kada sam se došetao do tamo, osoba mi se zahvalila i rekla kako cijela ta situacija ionako nije bila od prevelike važnosti. Možete zamisliti koliko sam bio umoran od takvih zadataka…
DIJELOVI OVE IGRE SU JAKO UPEČATLJIVI
Naš glavni lik, Harold, je često kroz priču gunđao, zbijao brojne šale koje jednostavno nisu isporučile. Dosta često bi pričao ne nekakvim glupostima koje nisu ništa posebno i tu dolazimo do još jednog problema ove igre, a to je samo pisanje. Velik je to gubitak jer su dijelovi Harolda Halibuta vrlo upečatljivi, a sam svijet i Fedora istinsko je postignuće i prikaz vještine i talenta ljudske ruke. Igrina priča postavlja velika i prava pitanja – ona o tome zašto smo ovdje, koga susrećemo i što bismo trebali učiti sa svim tim što nam se dogodi. Ideja ove igre i developera, barem u teoriji, je genijalna. Realizacije te ideje, nažalost nije baš toliko dobra. Naš antijunak, Harold Halibut, zapravo je samo pijun i priču koju nam pričaju sporedni likovi.
ZA KRAJ…
Što više razmišljam o ovom naslovu mislim da su developeri svjesno stavili našeg protagonista u drugi plan. Ako je to tako, ovo je jedan briljantan naslov i jako mi je drago što sam imao priliku zaigrati takvo remek djelo. Svakako je riječ o naslovu koji je zaslužio malo bolju izvedbu koja bi uvelike pomogla. Harold Halibut je unikatna igra, te smatram kako još dugo vremena neću zaigrati nešto slično ovom naslovu. Znam da ovo kažem nakon skoro svake recenzije, ali Harolda Halibuta stvarno morate isprobati da znate o čemu sam je ovdje sve pričao. Harold Halibut ima stvarno lijepih trenutaka, prisutno je umijeće i talent ljudske ruke, kao i iskreno filozofiranje. Ruku na srce, čini mi se kako je premisa ovog projekta od početka bila malo manjkava.
